Operacija je uspješno završena 26. lipnja oslobođenjem doline Neretve, pri čemu je pod kontrolu vraćeno 1.800 četvornih kilometara teritorija.
Zajednička operacija HV-a, HOS-a i HVO-a nazvana Lipanjske zore započela je 7. lipnja 1992. godine. Cilj akcije, koja se kolokvijalno naziva i Operacija Čagalj, bio je oslobođenje doline Neretve sve do Mostara. Naime, srpski agresori su do tog vremena porušili veči dio Mostara, a cijeli istočni dio grada bio je okupiran, te je odlučeno da se krene u hitnu akciju.
Odlučeno je da će operacijom zapovijedati general Janko Bobetko (zapovijednik južnog bojišta) i Jasmin Jagnjac (zapovjednik Općinskog stožera HVO-a Mostar).
Operacija je započela uništavanjem neprijateljskih bunkera na Ševaš Polju, nakon čega su srpske snage potisnute prema Gubavici i Domićima. Nakon toga hrvatske snage napreduju iz smjera Metkovića oslobađajući okolna sela, a sljedećeg dana oslobođena je i Čapljina.
Operacija je uspješno završena 26. lipnja oslobođenjem doline Neretve, pri čemu je pod kontrolu vraćeno 1.800 četvornih kilometara teritorija. Bila je to prva pobjeda nad srpskim agresorima u BiH te se smatra kao prekretnica u ratu u Bosni i Hercegovini. Također, većina vojnih analitičara smatra da je oslobađanjem doline Neretve spašena i južna Dalmacija.
Operacija Lipanjske zore uništila velikosrpske težnje
Cilj JNA i srpsko-crnogorskih snaga bio je blokirati zapadnu i južnu Hercegovinu te odsjeći Dalmaciju na tri dijela. Prekidom komunikacije i onemogućavanjem međusobne suradnje bosanskohercegovačkih Hrvata i hrvatskih snaga smatrali su kako će lakše ostvariti velikosrpske težnje.
Na zapovijed Momčila Perišića, 7. travnja 1992. godine dolazi do otvorene agresije na Mostar. Nad zapadnim Mostarom vršena su danonoćna granatiranja u kojima je uništeno 7 mostova, stara gradska jezgra, franjevački samostan i samostan časnih sestara, dom kulture, muzej i arhiv, knjižnica, bolnica, Dom zdravlja, zgrada kazališta, Muzička škola, zgrada Simfonijskog orkestra, hoteli, škole itd.
Nadalje, 10. travnja 1992. godine izveden je žestok napad na Dubrave i Stolac, a istovremeno se iz topova, tenkova i zrakoplova granatiraju Čapljina, Čitluk, Metković i Dubrovnik.
Uslijed ovakvog stanja, neophodna postaje brza reakcija obrambenih snaga. Zbog toga se u zoru sa 6. na 7. lipnja pokreće operacija „Lipanjske zore“ pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, zapovjednika Južnog bojišta, i zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar pukovnika Jasmina Jaganjca.Operacija je u nekoliko navrata trajala do 26. lipnja, a njezin je cilj bilo oslobođenje doline Neretve do Mostara.
Operacija i njeni sudionici
Sudionici operacije u sklopu združenih snaga HV-a, HVO-a i HOS-a bili su: zapovjednik južnog bojišta: general Janko Bobetko; glavni stožer HVO-a u Posušju (načelnik: Slobodan Praljak); stožer HVO-a općine Mostar (zapovjednici: Petar Zelenika i Jasmin Jaganjac);
4. gardijska brigada HV-a (zapovjednik: general Damir Krstičević); 156. brigada HV-a, (zapovjednik Ante Urlić); kažnjenička bojna HVO-a (zapovjednik: Mladen Naletilić “Tuta”); Poskok bojna HVO-a Široki Brijeg; diverzantski odred HVO-a iz Čitluka (zapovjednik: Miljenko Dugandžić “Midža”); brigada Knez Domagoj Čapljina; dobrovoljačka pukovnija Kralj Tomislav; bojne HVO-a: Stolac, Neum, Ljubuški i Čitluk;
satnija HVO-a Ravno; bojna HV-a Imotski; bojna i dverzantski vod HVO-a Grude; 9 bojni mostarskog HVO-a (Bijelo Polje, Rudnik, Cim, Balinovac, Ilići, Kruševo, Gnojnice, Rodoč, Jasenica); 4 samostalne satnije, topništvo, inženjerija, logistika, veza, sanitet; Samostalni bataljun obrane Mostara HVO-a (zapovjednik: Arif Pašalić); bojna Vojne policije HVO-a; postrojbe MUP-a Hrvatske zajednice Herceg-Bosne;
dio IX. bojne HOS-a (u sastavu 4. gardijske brigade HV-a); I. bojna HOS-a (zapovjednik: bojnik Stanko Primorac “Ćane”); satnija HOS-a “Lovac” (iz sastava 156. brigade HV-a); 1. satnija 3. bojne 156. brigade HV-a; ojačani vod 2. satnije 3. bojne 156. brigade HV-a; protuoklopna skupina 156. brigade HV-a; pionirska desetina iz inženjerskog voda 156. brigade HV-a; pionirska desetina iz pionirske satnije 40. inženjerske bojne HV-a; postrojba MUP-a Republike Hrvatske.
Nakon desetominutne topničke pripreme, neprijatelj je napadnut glavnim pravcem iz Metkovića prema selima Klepci i Prebilovci te pomoćnim pravcima iz sela Dretelj prema selima Počitelj i Hotanj, pa prema Prebilovcima.
Operacije su započele dvije borbene grupe koje su se spojile u selu Hotanj. Uspješnim djelovanjima diverzantskih grupa, prvi dan akcije u popodnevnim satima pod kontrolu obrambenih snaga dolazi šire područje rijeke Bregave. Ipak, u prva dva dana akcije, tijekom borbenih djelovanja poginulo je 10 pripadnika hrvatskih snaga.
Sljedećih se dana nastavlja napredovanje hrvatskih snaga – 11. 6. oslobođeni su Domanovići, a 13. 6. i grad Stolac. Do 14. 6. 1992. godine postignut je cilj oslobađanja oko lijeve i desne obale Neretve, uključujući Čapljinu i Stolac.
Od 11. lipnja, na području općine Mostar započinje druga etapa operacije, u kojoj su na pravcu djelovanja sudjelovale snage HVO-a Mostar i snage „OG Jugoistočna Hercegovina“ (u sklopu kojih su se nalazile snage 4/4 br. ZNG „Pauci“, satnija „Božana“ te tenkovska satnija iz sastava 156. brigade HV-a). Spajanjem snaga 4. brigade i HVO-a Mostar sa snagama koje su nastupale iz pravca Čapljine, operacija „Lipanjske zore“ završena je 26. lipnja 1992. godine.
Operacijom “Lipanjske Zore”, također poznatom i pod nazivom “Čagalj”, oslobođena je dolina Neretve, cijela općina Mostar i grad Mostar, odnosno 1800 četvornih kilometara okupiranog teritorija. „Lipanjske zore“ označile su prvi poraz JNA u Bosni i Hercegovini, a u povijesnom kontekstu smatraju se prekretnicom rata u BiH te operacijom kojom su spriječeni napadi agresora na južnu Dalmaciju, a time dijelom i na srednju Dalmaciju, čime je Dalmacija spašena od katastrofe. Veličina pobjede još je veća jer je na oslobođenom području bila iznimno velika koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoružanja i objekata.
