Ne stišavaju se komentari na skandaloznu dodjelu nagrade Grada Zagreba Mireli Čavajdi.
U nastavku donosimo komentar profesora Ivice Granića:
”Moram priznati kako sam se oduvijek divio tim majkama hrabrosti. Majka hrabrost! Izvrsno je tu sintagmu netko smislio.
A naša Mirela Č. školski je primjer toga.
Školski!
‘Odstraniš’ u utrobi, u osmom mjesecu, vlastito dijete, kojem si bila čak i ime dala. Grga! Jer, šta ti tamo neki ‘on’, kojeg nikad nisi ni vidjela, što ti ima remetiti tvoj ugodan život. Tvoj! To je tvoj zivot, i sad tamo neki remetilački faktor. Ma nema šanse!
Naravno da je normalno onda i da te mediji podrže, politika također, daju ti potporu, jer što je normalnije od toga. Heroina subito! Zagrepčanka godine, nego kako.
A onda tu nagradu posvetiš svome Grgi ‘kojeg ćeš zauvijek nositi u srcu’. Pa da. Kao da ga je lako nositi u srcu. Veliko je to Mirelino (majčinsko) srce.
A ne kao ove kukavice od majki, ta kukavelj koja je, unatoč tome što je znala za bolest, sačuvala život nerođenom djetetu, rodila i onda ga kukavički odgaja godinama, cijeloga života.
Jer nije bila hrabra, kao uvažena Mirela Č. a niti ima srca. Što je jasno samo po sebi. Zdravorazumski, stvar je to golih činjenica, iz aviona se vidi tko ima i koliko srce.
Plus, nikada neće postati Zagrepčanka godine.
P.s. pravo na izbor svačije je osobno pravo, svatko se nosi sa posljedicama vlastitih odluka, a vrhovni sudac će ionako (pre)suditi.
Ovaj mini osvrt zapravo je osvrt na kriterije pri odabiru za nagradu Zagrepčanin(ka) godine.
Moj je dojam kako je Mirela Č. definitivno i konačno moralno potonula onoga momenta kada je pristala i primila tu nagradu.
O nekim potezima možda se i može razgovarati s pozicije ‘raznih’ aspekata, uostalom i nismo pozvani tu da sudimo, ali za neke poteze nikada se i nikako i nigdje nagrada ne smije primiti!
Jer je ta nagrada onda zapravo poruka! A to je crta koja se ne prelazi.” napisao je Granić.
Izvor :Ivica Granić
