Usred objeda drugog prijatelja zovu i saznaje da se dogodila nesreća u kojoj su mu njegov kum i supruga poginuli…
Odlazim jutros s mlađom kćeri na misu, zaboravljamo da se raspored mijenja blagdanima pa nema mise u 11.30 nego u 11h.
Nalazim se s dvojicom starih prijatelja od kojega jednog poznajem nekih gotovo 30 godina još kada sam kao klinac redovito odlazio na zapadnu tribinu podno stijena Kantride i bodrio voljenu Rijeku. Odlučujemo na misu ići navečer i krećemo na – klopu.
Usred objeda drugog prijatelja zovu i saznaje da mu je njegov kum i supruga poginuli u prometnoj nesreći. Maloljetni sin, jedinac, je preživio. Tišinu prekida duboki plač i nevjerica. Mađar koji je prevozio ilegalne migrante, njih dvanaest u automobilu koji je bio registriran za sedam ljudi – isto poginuo.
Vozilo puno ILEGALNIH migranata je izgubilo nadzor, ne znamo zašto, a nije ni bitno sada, prešlo je u suprotnu traku probivši ogradu i frontalno se sudarilo s mojim Riječanima. Roditelji su odmah izgubili život.
Prvo želim izraziti iskrenu sućut obitelji stradalih. Nonotu, noni, svima koji su poznavali ove drage ljudi. Prijateljima. Stotine pitanja. Znam dobro, nema odgovara u takvim situacijama.
Dok molimo krunicu Božjeg milosrđa za poginule i šaljemo misli nade i ohrabrenja ne mogu, a ne izreći…Je li ova tragedija, ovaj užas koji se spustio na moj grad, napokon znak da Plenković i Milanović koji se cijelo vrijeme pravi blesav i kalkulira, a predsjednik je i zapovjednik vojske koju može ODMAH postaviti na ključna mjesta i zaustaviti ilegalni, kazneni proboj migranata naše granice kada već Plenković odbija zaštititi nas u Hrvatskoj?
Zašto nemamo ljude na vlasti kojima je prvo na pameti, na srcu i u duši zaštita svoga naroda, zaštita naše zemlje?
Dosta mi je više Bruxelleskih dečkića bez zrnca hrabrosti i kalkulanata kojima su važnije pozicije moći od dobra svoga naroda. Imamo pravo biti ljuti. I imamo pravo tražiti odgovornost.
