Mamićevo ljubljenje ruke Arkanovoj udovici nije samo osobna sramota jednog kompromitiranog lika. To je simbol jedne velike laži koja se godinama prodaje hrvatskom narodu – laži da se domoljublje dokazuje isključivo pjesmama, parolama i teatralnim busanjem u “hrvatska prsa”, dok se istovremeno krade, mulja i bježi od hrvatskog pravosuđa.
Viralna snimka na kojoj Zdravko Mamić teatralno ustaje, prilazi pozornici i ljubi ruku Ceca Ražnatović, udovici ratnog zločinca Željko Ražnatović Arkan, ne može se relativizirati, opravdavati ni prešutjeti. Ni s lijeva, ni s desna. Pogotovo ne na dijelu tzv. konzervativnog spektra gdje je Mamić još uvijek uživao simpatije dijela publike.
Riječ je o gnjusnom, sluganskom činu – otvorenom dodvoravanju velikosrpstvu i balkanskom primitivizmu koji se pokušava prodati kao “kultura”. To je čin koji bi morao izazvati kolektivno susramlje pri samoj pomisli da je takav lik ikada bio dio bilo kakve hrvatske elite. Srećom, više nije. Danas je to fenomen bez ikakve stvarne veze s Hrvatskom – osim one koju mu domaći mediji uporno i umjetno održavaju.
Ne treba zaboraviti: to je isti “domoljub” koji je dok je bio alfa i omega Dinama u Beogradu, na čistoj ekavici, izjavljivao da je “Srboslavija najljepša zemlja na svijetu”. Kod njega postoji samo jedan svjetonazor i jedna vrijednost – novac. Sve ostalo su kulise. I svatko tko danas nasjeda na njegove priče o “ugroženosti” trebao bi još jednom pogledati snimku na kojoj ljubi ruku simbolu jednog zločinačkog režima.
Kad se ljevica “pere” tuđom sramotom
No, Mamićeva sramota nije i ne može biti alibi za licemjerje ljevice. Upravo suprotno – današnje javljanje Možemo i sličnih, koji pokušavaju iskoristiti Mamićevu gadost da operu vlastite zabrane, čista je manipulacija.
Jer, “lubeničari”, to što je Mamić licemjer ne daje vam pravo:
- zabranjivati dočeke hrvatskih rukometaša
- voditi rat protiv pjesama nastalih u krvi pravednog i obrambenog Domovinskog rata
- docirati o “slobodama”, dok istodobno cenzurirate sve što ne odgovara vašoj ideološkoj matrici
Vama je ljubiteljica Miloševića Ana Bekuta prihvatljiva i može pjevati u Areni. Hrvatski branitelj, zbog pjesme nastale u Domovinskom ratu, ne može pjevati u glavnom gradu svih Hrvata. To nije antifašizam. To je čisti politički šovinizam.
Možemo, HDZ i ista politika – samo druga ambalaža
Između vas i Hrvatske demokratske zajednice nema suštinske razlike. Vi ste zagovarali Istanbulsku – HDZ ju je izglasao.
Vi ste, zajedno sa Socijaldemokratskom partijom Hrvatske, glasali za euro – danas narod guši inflacija.
U vrijeme korone tražili ste još strože mjere i zatvaranja, pljeskali Berošu kao heroju.
Zagovarali ste zamjenu stanovništva, ukidanje kvota za uvoz strane radne snage, otvaranje granica ilegalnim migrantima, a hrvatsku policiju ste napadali jer radi svoj posao.
I zato je istina jednostavna: Andrej Plenković zapravo provodi gotovo sve ono što vi zagovarate. Isti centri moći, isti interesi, ista politika – samo drukčija retorika za drukčiju publiku.
Mamićev poljubac ruke Ceci Ražnatović jest sramota. Teška, gadljiva i neoprostiva.
Ali jednako je sramotno kad se ta sramota koristi kao smokvin list za prikrivanje vlastitog ideološkog nasilja, zabrana i dvostrukih standarda.
Narod nije blesav.I ova vaša igranka – neće vam proći.
