Stanje/grešnost svećenika (kakva je livada, je li vrt ili deponija smeća) nije uopće bitno/a za isporuku skramentalnih milosti pojedinoj Duši, primanju milosti (isporuku vode kroz javni vodovod određenom domaćinstvu).
Povremeno, ali redovno naiđem na bližnjeg koji odbija primati svete sakramente uz izgovor da su svećenici ovakvi ili onakvi, u načelu, da su loši ljudi-osobe, što je potpuno pogrešan pristup i stav.
Ovaj stav je opasan po pitanju duhovnog rasta i razvoja, a tako i konačnog spasenja pojedine Duše, jer je Krist osobno uspostavio sakramente, a uspostavio ih je jer su neophodni (da nisu ne bi ih uspostavio).
Također ovakav stav je i besmislen, odnosno nije relevantan za pitanje našeg spasenja i našeg duhovnog života, odnosno, nema svog uporišta/temelja.
Kako bih pojasnio besmislenost ovog stava poslužiti ću se slikom distribucije vode kroz javni vodovod, kroz koji dolazi voda do određenog domaćinstva/kuće, u kojem su:
- sakramentalne milosti (nužne za spasenje) = voda u javnom vodovodu (nužna za normalan život čovjeka-obitelji);
- Sv.Trojstvo (izvor milosti) = javni bazen za vodu (iz kojeg ide voda u vodovod stanovništvu);
- pojedina Duša = obiteljska kuća/domaćinstvo (koje prima vodu iz vodovoda);
- svećenik = livada; čestica zemljišta kroz koji prolazi cijev za vodu.
Dakle, prema ovoj slici, stanje/grešnost svećenika (kakva je livada, je li vrt ili deponija smeća) nije uopće bitno/a za isporuku sakramentalnih milosti pojedinoj Duši, primanju milosti (isporuku vode kroz javni vodovod).
Da je ovo ovako (da gornja “slika” ima smisla) upućuje nas:
- Viđenje Sv. Tereze Avilske u kojoj joj svećenik u smrtnom grijehu (u viđenju, pridržavan od demona) ipak udjeluje sakrament Euharistije (Sv.Pričest) – više ovdje;
- Kompendij Katekizma Katoličke Crkve – KKC (koji je “…vjeran i pouzdan sažetak KKC…”), nedvosmisleno objašnjava sakramente kako slijedi:
- 229. Zašto su sakramenti djelotvorni? (str.71): Sakramenti su djelotvorni ex operato (“samim time što je sakramentalni čin izvršen”) jer je Krist taj koji u njima djeluje i daje milost, koju označuju, neovisno o osobnoj svetosti službenika. Ipak plodovi sakramenata ovise i o raspoloženju onoga koji ih prima.
- 230. Zašto su sakramenti nužni za spasenje? (str.71): Za one koji vjeruju u Krista sakramenti su nužni za spasenje, makar se pojedinom vjerniku ne daju svi, jer daju sakramentalne milosti, oproštenje grijeha, božansko posinjenje, suobličenje Kristu Gospodinu i pripadnost Crkvi. One koji ih primaju Duh Sveti ozdravlja i preobražava.
