U proteklim mjesecima Gordan Lauc koji je uz Nenada Bakića možda jedan od najzaslužnijih što u Hrvatskoj živimo koliko toliko normalno, izložen je konstantnim napadima od tzv. mainstream medija . U tome se posebno ističu dva portala u vlasništvu osuđenog kriminalca Matije Babića i portal Telegram iza kojeg stoji obitelj Ninoslava Pavića, bivšeg vlasnika Europapress holdinga koja je državi ostala dužna oko 2 milijarde kuna poreznog duga sa kojim smo mogli napraviti Pelješki most. S obzirom da na znanstvenoj razini nemaju argumentaciju , napadi na Lauca su po već ustaljenoj praksi mainstream medija i ”pandemijskog marketinga” krenuli na osobnoj razini iako nemaju niti jedan dokaz za navedene teze . Ali poznata strategija medijske manipulacije je da se sto puta izrekne laž pa onda ta osoba se mora braniti i dokazivati da je to laž!
U nastavku donosimo objavu Gordana Lauca koji komentira navedene napade:
”Mislio sam ovo samo ignorirati, no kako vidim da se priča nastavlja moram reagirati, jer će još ispasti da nisam demantirao, što u nekim glavama znači da se prešutno slažem s time što su napisali.Nisam homofob. U svojoj 30 godina dugoj akademskoj karijeri, što u Hrvatskoj, a što u inozemstvu, vrlo često sam komunicirao i surađivao s osobama različitih seksualnih orjentacija.
Da bilo koga doista brine jesam li ja možda homofob i da stvarno jesam, vrlo lako bi pronašli nekoga tko bi naveo poneki primjer mojih neprimjerenih izjava ili postupaka. No takvih primjera nema, jer niti svjedoka mojih neprimjerenih izjava ili postupaka prema osobama bilo kakve orijentacije, nacije, spola ili bilo čega drugog naprosto nema. Ja nikada ljude ne gledam kao pripadnike pojedine rase, nacije, razine obrazovanja, seksualne orjentacije ili nečega sličnog, pa se niti ne mogu naći u situaciji da sam homofob, rasist, seksist, ili nešto slično. Za mene je svatko osoba sa svojim dobrim i lošim stranama, a “pripadanja” različitim “skupinama” kao karakteristika pojedine osobe i podijela na one koji su “naši” i one koji “nisu naši” je nešto što u mom mentalnom ustrojstvu naprosto ne postoji.
Ako sam u određenoj situaciji neku homo ili heteroseksualnu osobu i kritizirao, to sigurno nije imalo veze s homo/hetero orjentacijom te osobe, budući da takve stvari mene uopće ne zanimaju.
Do sada nisam tužio niti jedan medij, no slijedeći medij koji objavi naslov da sam ja homofob, bez da to podrži nekim konkretnim dokazom dobit će vrlo ozbiljnu tužbu kako od mene osobno, tako i od institucija koje predstavljam i koje se takvim naslovima također pokušavaju diskreditirati (pozivanje na nekakve portale koji su nešto napisali nije nikakva argumentacija i ne opravdava ovakve optužujuće naslove).Ovo nema nikakve veze s homofobijom. Ja nisam homofob i to svi oni jako dobro znaju. Ovo je samo pokušaj pandemijskog marketinga da me koristeći notorne neistine pokuša ušutkati, jer svojim javim nastupima razotkrivam njihovu zlu mrežu koja držanjem svijeta u pandemijskom zatvoru pokušava industriji pandemije osigurani suludo visoke profite.
Molim svoje FB prijatelje i pratitelje da ovaj demantij podijele kako ga vidjelo što više ljudi pa da ovo glupost mogu skinuti s dnevnog reda i baviti se važnijim stvarima.” napisao je Gordan Lauc u svojoj objavi na Facebooku.
Treba naglasiti da akademik Vlatko Silobrčić je u periodu od 1992-1997. godine bio na čelu Imunološkog zavoda i kada je na čelo Zavoda došao 1992., naslijedio 25 milijuna suficita čime se, kako je svojevremeno rekao Sladoljev, bez kredita mogla početi graditi nova tvornica. “No, umjesto u razvoj, Silobrčić gotovinu ulaže u privatnu štedionicu Pantovačak, a kako ne bi bilo galame, štedionica zaposlenicima daje povoljne kredite”, kazao je.
Ustvrdio je dalje Sladoljev i da Imunološki zavod licencu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) nije izgubio zbog kvalitete cjepiva, nego uvjeta proizvodnje. Godine ’94/’95 predstavnici WHO-a došli su u inspekciju i dali smjernice za “izradu” prostora, no to se nije ispoštovalo,”čuveni ” akademik Silobrčić je procijenio da je bolje ulagati u privatnu štedionicu nego u vlastiti posao, rekao je Sladoljev, tumačeći kako cjepiva, nakon što se izgubi licenca WHO-a, gube na vrijednosti.
Inače,iza projekta Telegrama, koji bi u budućnosti trebao izaći i u papirnatom obliku, stoji dio ekipe koja je dug niz godina radila u različitim izdanjima Europapress holdinga Ninoslava Pavića.
Hrvatski medijski prostor dobrim dijelom satkan je od likova poput Ninoslava Pavića koji je, očito, i nakon svega što mu se dogodilo s aferom Gruppo, nastavio sa svojom ustaljenom praksom i dalje u poslovnoj karijeri nakladnika i publiciste.
Osim što je volio formirati medijsku javnu sliku Hrvatske, Ninoslav Pavić je volio i novac. Naime, opće poznata stvar je kako je Pavić, odnosno EPH kojim je upravljao dugi niz godina, Republci Hrvatskoj ostao dužan iznos od preko 2 (slovima: dvije) milijarde kuna na ime poreznog duga, te uz pomoć politike ušao u fantomsku predstečajnu nagodbu u vrijeme suspektnog ministra financija RH, Slavka Linića. Za razliku od Ninoslava Pavića, a usporedbe radi, ravnateljica Porezne prave za vrijeme mandata ministra financija Slavka Linića, Nada Čavlović Smiljanec osuđena je i kažnjena prije nekoliko tjedana s dvije godine zatvora za prolongiranje naplate poreznog duga osječkom poduzetniku Željku Bilošu. O Pavićevoj ljubavnoj idili s osuđenim bivšim premijerom Ivom Sanaderom bolje da ni ne govorimo.
