Akademski kipar Ivan Kujundžić, dugogodišnji član HDZ-a komentirao je vijest Vlade RH o sklapanju Sporazuma prijateljskog rješavanja spora između Republike Hrvatske i američke kompanije Colgate-McCallum i njenim osnivačem Gavinom Susmanom. On je predsjednik Uprave tvrtke Proficio, koja je među prvim američkim investitorima u Hrvatskoj još od 1999., a spor je nastao nakon što 2000. godine s dolaskom nove vlasti na čelu sa Ivicom Račanom i SDP-om, Hrvatski fonda za privatizaciju nije izvršio sve ugovore o nadoknadi dionica u programu kuponske privatizacije.
U dokumentu Vlade RH ističe se da je Hrvatska “tijekom godina obeštetila samo one PIF-ove koji su bili, kako navode Ulagači, u vlasništvu utjecajnih hrvatskih državljana, sklapajući tako nagodbe s PIF-ovima DOM HOLDING d.d. Zagreb, SN HOLDING d.d. Zagreb i VALIDUS d.d., kao sljednikom FIMA-INVEST d.d. i Pleter d.d., ali ne i s Proficio d.d., priznajući još jednom na taj način da je program kuponske privatizacije inicijalno proveden nepropisno”.
Taj je program bio osmišljen kako bi se obeštetile određene kategorije hrvatskih državljana, odnosno hrvatske branitelje, vojne invalide, stradalnike Domovinskog rata, obitelji poginulih, političke zatvorenike i druge.
Kujundžićevu objavu prenosimo u cijelosti.
ARBITRAŽA KARAMARKOVE GLAVE
“…možda je bila državni udar udbe i kosa nad Hrvatskom a možda su sanje!
Vijest o najnovijoj „nagodbi“ tiša je od mraka, a medijskim eterom proširila se brže od Le Rafaelove brzine. Vlada RH u srijedu je dala suglasnost sklapanju Sporazuma prijateljskog rješavanja spora između Republike Hrvatske i američke kompanije Colgate-McCallum, temeljem čega će toj tvrtki „leći lovica“ od 297 (k’o u trgovačkom centru), kao da to nije 300, milijuna kunića iz državnog proračuna.”
“Za ovaj javašluk iz 2000-te, neki mangupi moraju u Remetinec jer su upravo oni moguće odgovorni za nastalu štetu, a možda i bura na Maslenici – to doista jednog dana Sud treba utvrditi jeli i ova nagodna možda imala svoju mišicu „konzultanticu“? Vlast je dužna pozvati organe progona da krenu u postupak; mora ih potaknuti jer će oni to uočiti tek poslije kojeg zimskog sna!”
“E’ kad bi još samo mogli „angažovat” europsku tužiteljicu Lauru Kővesi jer naši nemereju to privesti časnom ‘rvackon sudu tako brzo kao Laura!
Uh, kad ih se oni na sudu dočepaju, jadna im majka; ne gine im sa zastarom 20-ak godina procesa, pa preznojavanje od sanja da su dobili presude, pa kazna križanja okrižina i spirina za utovljenike s korita vlasti. Ne daj, Bože, nikom takve snove!” – komentira Kujundžić.
“Za ovaj „slučaj“ nagodbe, u Vladi kažu kako se konačno riješio spor između Republike Hrvatske i američkog investitora, koji je proizašao iz (ne)postupanja Hrvatskog fonda za privatizaciju, koji, nakon promjene vlasti 2000. godine, nije u potpunosti izvršio ugovore o nadoknadi dionica u programu kuponske, (čitaj: korupcijske privatizacije). Naravno i nagodbu tek treba dati na vještačenje na svjetlo dana i vidjeti je li imala izgleda obzirom da je pisana duboko u mraku noći?”
Američkom investitoru isplatit će se 300 milijuna kuna
“Sad ti, rode moj, ide klasika nagodbe čini mi se „plodne“ kao liburnijicine:
američkom investitoru isplatit će 300 milijuna kuna, a oni se zauzvrat odriču pokretanja bilo kakvih sudskih i arbitražnih postupaka protiv Hrvatske?! Ma velikodušno! Dodatno se, u idućih pet godina, obvezuju najmanje 100 milijuna kuna od nagodbenjačkog iznosa – geh zurück – natrag –„ko fol“, uložit će u Hrvatsku. OK, ‘ko zna, krhko je znanje, pa su i u meni sumnje; možda ovime smirimo sanje propalog „leta“ američkog orla borbene avijcije iznad Croatie?! To su nam potencijalni lobisti, moš mislit?! Na koncu podanički, kakti podržalo je to američko veleposlansto, bogati kao da je ono arbitar za Hrvatsku?”
“Što se, zapravo, dobroga ovom nagodbom želi? Želi se možda izbjeći sasvim izvjestan „pušing“ u arbitražnom postupku pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), a izbjegava se i tužba U. S. International Development Finance Corporationa – razvojne banke SAD-a pred američkim sudom zbog police osiguranja ulaganja, koju ima investitor. Jedino i glavno pitanje jest, jesu li imali i izgleda dobiti nas na arbitraži ako da svaka čast?!” – pita se Kujundžić
“E’, sad – jednoga je ovakva slična arbitraža došla političke glave a sada je tišina noći bila majka mudrosti!
‘Nomad ubišmo Karamarka k’o Vola za šniclu, krvavog bifteka Andreju Plenkoviću.
Klasična, politička, udbaško-kosovska akcija koju su preMostili i izveli pod mističnim velom operacije „Konzultantice“. Imamo li sad, ovdje Konzultantica, plišanih medića, mišica i lisica, ne daj Bože?!
Kao u Holywoodu, scenarij idealan za igrani film dičnoga HAVC-a, nasnova „Agenti & Konzultantica“! Bože moj, koliko je ovakvih mogućih scenarija i arbitraža u postupku, u začeću i u bliskoj budućnosti, koliko je financijskih šteta za Hrvatsku i jadni narod, za našu djecu i za njihovu, u konačnici, (ne)sretnu budućnost?!
To bi bilo važno saznati od našeg predsjednika Vlade i ministara?”
“U duhovnoj preambuli svakog sudskog procesa jesu mirenje i moguća nagodba kojom se strankama, subjektima (u ovom slučaju, državnom proračunu) otklanjaju potencijalne strostruko veće obveze i štete. Ovo bi, kod nas, u bliskoj budućnosti, poradi nesavjesnog i kriminalnog upravljanja državom i sudske štete, moglo sezati i u milijarde eura i dolara. Da, naravno, kad skupusamo potencijalne štete od arbitraža Ina-Mol, Agrokor, aneks G via Wien, dodatne visoke troškove stranih odvjetničkih ureda, svjedoka, vještaka i rada arbitražnog suda – kukavna im majka!”
“Prije nego li krene snimanje filma, koristim prigodu čestitati svakom hrabriši koji pokrene svako mirenje, pravno osnovano, u pitanju smisla i pravnog utemeljenja, ekspertize, kao i ishoda sudovanja i arbitraža, prouzročenih neodgovornim upravljačima, članovima kluba Duboke države, „nadničarima” u sustavu narodne vlasti.
Neka nam u ozračju Božića, Mali Bog bude u pomoći izmirenja računa sa svima!” -zaključuje Kujundžić.
