U navijačkom svijetu uvijek je bilo nasilja, i bit će ga, no mediji i političari nikakvo nasilje ne bi smjeli potpirivati i ohrabrivati. Naprotiv, mediji i političari, kao i svi dobronamjerni ljudi, trebali bi imati istu distancu prema bilo kakvom nasilju i jednako ga osuđivati bez obzira tko bio nasilnik a tko žrtva.
Dva fizička napada na mlade osobe obilježila su ovaj tjedan u Hercegovini. Oba slučaja zaslužuju snažnu osudu, ali s tim se ne bi složili iz dijela sarajevskih medija i bošnjačkih političkih krugova.
U prvom napadu žrtve su bile mladići iz Stoca koji su se iz Mostara vraćali kući s utakmice Velež-Borac. Mladići su dočekani u zasjedi i pretučeni. S pravom se podigla medijska hajka kako bi se upozorilo na ovaj nemili događaj te počinitelje privelo pravdi.
Oglasili su se federalni ministri Nerin Dizdar, inače Stočanin i, a tko drugi, Ramo Isak. Jedan je govorio o tomu kako su „napadnuta povratnička djeca“ – valjda kako bi dao svoj doprinos i povećao težinu nedjela, a drugi je naravno „prijetio pravdom“ za počinitelje. Istovremeno, sa gotovo svih sarajevskih portala i ostalih medija vrištalo se o ovom događaju kao nacionalno motiviranom napadu Hrvata na bošnjačku nejač.
Dežurni huškači, poput zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Sanela Kajana (DF), brže bolje su poletjeli objaviti imena navodnih počinitelja. U silnoj želji za dizanjem tenzija i huškanjem, Kajan je objavio imena navodnih počinitelja i tako pokušao pokrenuti novu hajku. No, pokazalo se kako osobe koje je ovaj profesionalni huškač „prokazao“ nemaju nikakve veze s navedenim događajem. Od Kajana to ni ne čudi, s obzirom na to da je svoju sreću našao u DF-u, stranci koja okuplja društveni talog iz sva tri konstitutivna naroda. Također, svima je poznata i njegova frustriranost vlastitom orijentacijom, pa ga se tolerira da uokolo pravi budalu od sebe.
Ipak, takve klevete nisu ni malo smiješne onima koji su oklevetani u njegovim statusima, i sudska tužba bi bila najpametniji potez oštećenih. Također, netko bi napokon trebao provjeriti jesu li lažno optuživanje, klevetanje i raspirivanje međunacionalne mržnje u suprotnost s nekakvim etičkim kodeksom koji vrijedi za izabrane zastupnike.
Također, i iz Američkog veleposlanstva u Sarajevu su potrčali “osuditi napad na povratnike”, no ostali su nijemi kad je žrtva hrvatske nacionalnosti.
S druge strane, isti ti mediji i isti ti ministri i zastupnici ili slave ili se oglušuju na kukavičko premlaćivanje mladića, Hrvata, koje su u Mostaru izveli pripadnici Red Armya, Bošnjaci. Mladić koji je nosio transparente koje su navijači izvjesili tijekom utakmice Zrinjski-Zvijezda 09 dočekan je u zasjedi ispred vlastitoga stana (!) brutalno pretučen i ostavljen da leži s teškim ozljedama. Dakle, pored toga što je pretučen, očigledno je da su ga pripadnici Red Armya, Bošnjaci, danima pratili kako bi saznali gdje živi i kakva mu je rutina.
U sarajevskim medijima ovaj događaj je dočekan s oduševljenjem! Tako se piše o oduševljenju „tifo scene“ „pothvatom“ Red Armya, o slavlju Red Armya nakon „akcije“ i sličnim konotacijama koje odobravaju premlaćivanje momka koji ničim nije tražio sukob i koji je kukavički dočekan u zasjedi. Naravno, napadača je bilo barem desetak. I sve to još u „ove mubarek dane“.
U navijačkom svijetu uvijek je bilo nasilja, i bit će ga, no mediji i političari nikakvo nasilje ne bi smjeli potpirivati i ohrabrivati. Naprotiv, mediji i političari, kao i svi dobronamjerni ljudi, trebali bi imati istu distancu prema bilo kakvom nasilju i jednako ga osuđivati bez obzira tko bio nasilnik a tko žrtva.
U BiH to, pak, nije slučaj. Ako je žrtva Hrvat, onda je to „navijačka akcija“, ali ako je žrtva Bošnjak, onda je to „napad na povratničku djecu“.
Gospodo, to nije način izgradnje zajedničkog društva i upravo ste vi razlog i pokazni primjer zbog koga i čega je BiH propala država u kojoj tri nacionalne zajednice doslovno nemaju niti žele imati išta zajedničko.
Izvor:Dnevnik.ba
