“Dobro došli u Butan, 190. državu svijeta koju sam posjetio!
Mislio sam da me nakon ovoliko putovanja malo što još može iznenaditi. Čuo sam, doduše, o Butanu nevjerojatne priče, gledao slike neobičnih građevina kraljevine na području sjevernih Himalaja… Ipak, već kad se avion spuštao prema aerodromu Paro imao sam osjećaj da slijećem u neki sasvim drugačiji svijet, nešto što nije s ovoga planeta. Odmah me je sve očaralo.
Ovdje su svi ljudi tradicionalno odjeveni, nošnja muškaraca se zove “Gho”, a za žene “Kira”. Čak su nas i na aerodromu službenici na imigraciji dočekali u tradicionalnim nošnjama. I sam aerodrom je napravljen prema njihovim pravilima gradnje od čega je najvažnije da se odlično uklopio u krajolik gdje je smješten. Tako aerodrom nema klasični terminal nego prolaziš kroz manje zgrade. Zgrade imaju drvene elemente i ukrase odnosno motive i simbole tibetanskog budizma (Butan graniči s Tibetom i utjecaj je velik). Većina građevina u Butanu su dvokatnice s ravnim krovom, a tu su i nevjerojatno impresivni samostani i utvrđeni kompleksi (dzongovi).
Dočekali su me predstavnici agencije preko koje je dogovoren ulazak u državu. Butan, naime, ima posebnu turističku politiku u okviru koje nastoji pružiti visokokvalitetna iskustva, ali istovremeno očuvati svoju kulturu, tradiciju i okoliš, pa zato ograničava broj posjetitelja. Ne možete samostalno ući u državu, već morate ishoditi vizu za dolazak i svoj boravak rezervirati preko ovlaštenih agencija. Svoj boravak u Butanu ćete platiti 250 dolara po danu. To je turistička tarifa koja onda pokriva smještaj, obroke, prijevoz i licenciranog vodiča.
Kad smo krenuli s vodičem po zemlji uvidio sam odmah da se radi o čudesnom kraljevstvu, skrivenom od ostatka svijeta. Nevjerojatno mi je kako je ova država uspjela sačuvati svoj mir, svoje običaje, izgraditi nevjerojatno dobar održivi turizam i da ih nitko nikada nije uspio pokoriti. Valjda ih sveti vrhovi Himalaja jako dobro čuvaju. Ovdje živi nešto manje od milijun stanovnika koji su stvorili svoj jedinstven održivi svijet s kraljem kojeg jako vole.
Zanimljivo je da je otac aktualnog kralja, unatoč tomu što je ovo budistička zemlja, prakticirao poligamiju i oženio četiri sestre. Aktualni kralj Jigme Khesar Namgyel Wangchuck je, međutim, posve drugačiji, on jako voli svoju suprugu, kraljicu Jetsun Pemu s kojom ima sina. Vrlo je popularan u svome narodu između ostaloga i zato što aktivno promovira socijalni i gospodarski razvoj svoje monarhije.
Smjestili su nas u hotel tradicionalnog izgleda. Inače, Butan nudi razne vrste smještaja, od onih na farmama do vrlo luksuznih ‘Six Senses’ hotela, gdje noć košta 1500 eura.
Ljudi su nevjerojatno ljubazni, nasmijani i čini mi se vrlo zadovoljni. Ovo nije ni čudno jer Butan svoj napredak ne mjeri bruto domaćim proizvodom, već bruto nacionalnom srećom, a to zapravo znači da vlast daje prednost blagostanju i sreći svojih građana.
Kuhinja je isto posebna, a hranu često začine čili papričicama. Najviše vole jesti ‘Ema Datschi’, jelo pripremljeno sa sirom i čili papričicama. Brutalno je ljuto.
Održivost Butana uključuje i brigu oko šuma. Ovdje se jako brinu oko toga da zemlja bude 70 % prekrivena šumama, nastoje je ne zagađivati.
U dalekoj kraljevini na Himalaji ne možete kupiti cigarete, samo da znate. Pušenje u privatnom prostoru je dopušteno, možete neku manju količinu duhana ponijeti sa sobom, ali tamo ga ne možete kupiti. Ali na tim nadmorskim visinama vam možda neće i nedostajati, a pogotovo ako krenete na neki trekking na kojem će vam trebati cijeli kapacitet pluća. O usponu i svetim planinama u idućem postu… ” napisao je pustolov i putopisac Kristijan Ilicic o svojim prvim dojmovima iz posjete kraljevstva Butan.
Izvor:Kristijan Ilicić
