Magazin

Barbara Jonjić: Znade li Zagreb kako ga vodi BLM Klečavac

Teta sa radijona priča kako je na uranku zdrmalo Šibenik
Tumači kako je epicentar potresu bio u moru
Na dubini
Tumači koja dubina i tako to
Slušan tetu s radijona i gledan priko balkona svoj vrta
Zrak odrizan mirison ruzmarina
Sve koliko primilo se i buja
Od rašćike do tikvica
Zelene se zatakljane pamidore
I ćućavac već ćućnio
Mislin se
Baš bi mi sad tribalo da mi se sve koliko propunta
Sad, kad san ostvarila zacrtani cilj kako ću bit druga
Fifi, ne zaboravi me

Mene svaki potres i mentalno, kvalitetno protrese
I kad jave kako je u Japanu, a di ne bi ovi u Šibeniku
Šibenik mi je
Pridkućon
Ma nije samo pridkućon
Nego i u meni, u srcu
Krešimirov i Draženov grad
Grad mojeg neostvarenog sna

Kakav Hrvat Šibenik u srcu ne nosi

Moj stra od potresa nije oni uobičajen
Nije nikako u livelu
To se znade
Za taj stra nisan tribala potrese u Zagrebu, niti one na Banovini
Cilo ditinjstvo baba mi je punila glavu pričon o potresima koji su kao vrlo znali drmat naš kraj
Tliko da su ljudi znali cilo lito spavat na gudinovin kućarima
A ništa uza stra od potresa išlo nije ko pobožnost svetomu Anti
Baš svetomu Anti, jerbo se znade kako smo kraj u kojemu nema babe koja ti neće reć kako ona vrlo voli Isusa Krista
Al’ kako je njoj baš sveti Ante prvi do Njega

Kroza ditinjstvo naslušaš se sto verzija rečenice

– Drag je meni Isus, al di je sveti Ante

Svaka baba uvjerena je kako njoj to njezin Bog ne zamira

Sad mi se uza svetoga Antu ne nadovezivaju samo naše babe, nego i oni jedan redikul koji je ozbiljno prije koju godinu urta na politiku
Lola kao velike škole završila na zapadu
A u radovima mu fokus bio baš to što su naši ljudi opsjednuti imenon Ante
Uvjeren on kako se to samo poradi Ante Pavelića radi
Upeo se rastumačit fašizam i nacizam u pozadini toga imena koje nan je kako on tumači svima kolikima zapisano u košćanoj srčiki i genima
Manitaš
Nije se niti upita oklen imena Anti Paveliću
Ae
Je li i njemu mater Poglavnika počastila
Pa nije mater Ante Pavelića mogla njemu u njegovo ime dat
Gospe moja vele ti smo se smijali ne tu temu
Odman san rekla kako bi toga genijalca da su me sili uzanj u rećemo Otvorenomu pitala

– Reci ti meni je li sveti Andrija po Artukoviću ime dobio? Je li sveti Jure po Francetiću? Sveti Josip po Jelačiću? Sveta Katarina ime dobila po našoj dičnoj Kosači? Sveti Frane po Tuđmanu? Kralj Zvonimir po Zvoni Bobanu?

To je jednostavno priskočilo dotrinu u ditinjstvu
E, nije se išlo kad je bio vakat
Plus gojeno brez naši baba
Što se, kako vidimo, kašnje, kroza cili život nadoknadit ne more

Jerbo
Glavna scena moga ditinjstva bila je ona Kad bi moja baba, nako sva u crnini
Golin kolinima klečala na piljkima
Ruku dignuti u zrak
Pogleda uperenoga u nebo
Potpuno isključena za svit okolo sebe
Molila bi srčano dragoga Isusa i svetoga Antu da zaustave potres
Isto je molila i za izgubljeni ključ od katanca
I za penziju koju bi sakrila, pa se ne bi mogla sitit di joj je
Sveti Ante svojin zagovoron pomoga bi sve redon uredit i nać
Zaustavio bi potres
Naša malešni ključ od katanca
A za penziju bi nan prišaplja kako je unde između litnje i zimske robe za ukopa
E
Moja baba bila je rođena spremna za sve
Dočin je napunila šezdeset godina bila je spremna i umrit
Radila je dan, noć, bila je ona u snagi
Al je svejedno uvik volila naglasit kako će umrit tada i tada, jerbo joj je ćaća živio tliko, a mater onliko
A kako ona ko njijovo dite triba umrit nekako u godinama koje čine njiov prosjek
I zato nije čekala sve uredit
Dugove pravila nije
Redovno se ispovidala
Uvik bi mi pričala kako su u ormaru dvi kese
Prozirne
U jednoj je zimska, a u drugoj litnja roba za ukopa
Rekla san joj kako je to manito skroz
Jerbo kad si mrtav kako ti je ista stvar šta je na tebi
Je li litnje ili zimsko
Ona se nije dala smest
Gledala bi onin svojin zelenin, mrkonjića očima u Osoje i pomireno tumačila

– Je, Barbić, mrcu je svejedno. Nije svejedno narodu koji dođe sidit uza mrca. Kašeta je otvorena. To se znade. Je li lipo u srid zime gledat mrca obučena ko za Veliku Gospu?
Je li lipo mrca o svetomu Anti vidit navuljana ko za Badnji dan? Nije. To se znade. Niko za mrca molio ne bi. Samo bi se mislilo o tomu kako ga ugrijat ili oladit

Nije babina bila manita
U taj vakat mrci su stvarno bili po kućama
Nije bilo mrtvačnica
Niti kapitalizma
Nije bilo demokratski izbora
Niti primopredaje vlasti

Sada svega ima
I volja ti se usrid lita ukopat u kaputu
Ako ti je gušt

Televizija i radijon prinose neke nove političare za bitnim tolama
Odradio se prvi radni dan
Tomašević u Zagrebu uspio i zakasnit taj prvi dan
Naravno, potpuno opravdano
Lik ima nesriću da mu se utiču svi u nevolji
Meščini kako ga se po Zagrebu doživljava onako kako mi po Imockomu svetoga Antu doživljavamo
Vidit ćeš samo kad se dogodine po Zagrebu stanu masovno male Tomiše rađat
Uvjerljivo je dobio izbore
To se mora priznat
Uvjerio ljude kako će on sve
Izabralo ga, jerbo sve znade
Prsio se kako znade u svaku lipu
Govorio kako je grad u rasulu i kako će on sa svojima to obredit
Čini mi se okolo dvista tisuća ljudi mu povirovalo
Ne znan temeljen čega
Al jesu

Šta ja znan
Meni on ne djeluje sposoban niti mišat da ne zagori meso koje se dinsta
Ae
Ne mogu zamislit niti da znade okrpit gumu na onomu biciklu što ga voza
Jerbo, evo ti i vriškoga dokaza mojoj sumnji
Neka mi neko kaže
Koji sposoban i znan čovik na prvi dan novoga posla iđe na knap
Koji
Ljudi zubaru i dokturu iđu po dvi, tri ure ranije
Ae
A on lagano u knap
Pa unda još umisto da priši, on razgleda okolo di bi se moga zabavit i koga spasit
Zasidne, pa zeru spašava i drži vatru dok hitna kola dođu
Sad
Morebit da je on i doktur
Šta ja znan
Sunjin je sve moguće
Morebit kako nako skroman i to sakriva
Jadan oće bit skroman i nepoznat
Al neda se
Ljudi kad ga zgledaju
Od uzbuđenja u nesvist padaju
Baš ga ne razumu
On voli bit neprimjetan
Samo zato urta je na misto prvoga čovika Zagreba
Poznato je kako se politikon bavi sramežljiv svit
Nije Tomaševiću do toga da ga se pripoznaje
On bi rada bit neupadan
Rada bi on samo u miru radit
Jerbo navika je na teški rad daleko od očiju javnosti cili svoj život
Al građani mu mira ne daju
Progone ga uskupa su novinarima
Dočin komu spruži zeru vode i ćikuladicu
Eto ti novinara
Spontano
Onako kako se spontano prati Šuputicu i malu Dvornikovu

Moj je zaključak kako bi on na posa triba ić po mrklomu mraku
Okolo tri sata ujutro rećemo
A vraćat se s posla okolo ponoći
Tada je umanje svita
Većina građana spava
Ukine li se nošenje maski
On neka svoju svejedno cili mandat nosa
Manje su šanse da ga potribiti građani pripoznaju i terete svojin manitošćinama
Ae
Milo mi ga
Zamisli, taj čovik ima kapacitet možđana koji more i dvi tisuće stranica izvještaja proučit od marende do ručka
A oni ga duše svojin trivijalnin padanjen u nesvist

Svaka djeva koja želi dobro svomu gradu
Tribala bi se ubuduće gledat rušit u nesvist
U svoja četri zida

Nego
Proša je i prvi radni dan
Vrime mu izletilo
Tomašević obisijo brke
Prominio ploču
Od Baltazara koji ima rješenje za sve posta obični Pale
Sad odjednon niti sposobnu družinu nema
U kampanji trkelja kako triba otpustit silne viškove
Urškica pritila kako će se sve rastrat
Sad odjednon Tomašević trkelja kako bi dovlačio i vanjske stručnjake

Pogubila san se skroz

Šta to točno more Možemo
Kad bi on dovodio vanjske stručnjake
Nije mi jasno
Šta je sad odjednon
Di je zapelo
Otkrili kako nije isto mlatit zaklopcon o bronzin i vodit grad
Je li moguće da neko ko ima kadar tipa Sandre Benčić, Ivane Kekin i Rade Borić
Traži dalje
Obisno je to
Obisno
Kruva svr pogače

Daklem
On bi za uporavit gradon doveo vanjske stručnjake
Zapasaš posa pa dovedeš drugoga da to za tuđe kune za tebe odradi
Za vrlo tuđi kuna
Šta ti misliš
Nisi ti Tomaševiću manit
Niti zere
Evo i ja bi rada primat plaću jednoga neurokirurga
Istina o tomu veze neman
Niti škole za toga iman
Niti kakvoga iskustva
Isto bi bilo lipo da mogu upast na Firule baš na to misto
A ja bi njima do ponediljka sto posto našla vanjskoga stručnjaka za toga posla
Ae
Bi sto posto
Za vrpu kuna sve se nađe

Samo šta bi ja u tome slučaju konkretno bila
Šta

Na platnomu spisku neurokirurg
A zaprave samo osoba koja je zapasala posa koji ne zna radit
Bila bi posrednik koji trajba kune
Koji stvara trošak brez kojega se moglo

Neka nepotribni troškova
Nikad bar toga manjkalo nije
Samo mi nije jasno po čemu je to Tomašević drugačiji
Za sada se dade ubrat samo to kako na posa nije sposoban doć na vakat
A kad i dođe, gleda kako platit kakvoga vanjskoga suradnika kako bi mu posa odradio

Pošteno

Triba znat lajat drugima kako ne znaju radit
A unda kad se dočepaš njijova mista samo kukat kako se nisi takome jadu nada
Kako samo kosture u ormare vraćaš

Kad te prozovu kako pomaka nema
Navisi sam sebe falit
Kako eto ništa ne znaš, al bar umanje kradeš
To je isto koda se popneš na tuđu, ozobanu šlamu, pa se fališ kako nisi kra u majicu
Šta muljaš i poštenjačinu izigravaš kad šlama na trišnji niti nema

Kad svega vridnoga nestane
Meščini, uvik nan ostaju naši Vatreni za popravit dan, nedilju i misec
Igrali su utakmicu
Kažu kako pobjedili nismo
Kažu, a lažu
Moj semafor ne kaziva taki rezultat
Što se mene tiče
Vatreni su nan još jednon osvitlali obraz
Odbili su kleknit za taj antiobiteljski i antikatolički BLM
Na tragu su moje babe koja je klicala samo Isusu Kristu i molila svetoga Antu za zagovor
Nikad moja baba klekla nije, niti jednomu zlatnomu teletu

Znade li Zagreb kako ga vodi Klečavac
Kako su ključ katanca grada dali Klečavcima
Kako su Tomašević i Možemo klekli tom BLM zlatnom teletu

Oće li Zagrepčanima tako ili slično zlatno tele zaprave vodit grad kroza ove četri godine
Meščini kako oće

Moglo bi se zgodno baš
Zlatno tele
Upisat u rubriku
Vanjski stručnjak

*Barbara Jonjić, piše na ikavici, diplomirana je pravnica te mama četvero djece. Autorica je knjige Iz ImoCkog s ljubavlju, zbirke s 48-tjednih kolumni objavljenih u razdoblju od prosincu 2016. do prosinca 2017. na portalu Narod.hr. Priče su to pune ljubavi prema obitelji, rodnom zavičaju, jeziku, običajima, vjeri, ljudima, domovini Hrvatskoj, Bogu.

Crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button