Izađi iz svojih kućica, makni te zidove koje si podigao! Što te to jako uznemiruje kod drugoga, što prepoznaješ u sebi samome? Što te to tako snažno uznemiruje kod drugoga što ustvari prepoznaješ kod sebe samoga? Koje strahove ti budi spoznaja da to što tako žestoko kritiziraš ustvari čuči duboko u tvojoj nutrini i vrišti iz tvoje osobe?
Nerijetko ljudi u drugima prepoznaju ono štu su oni – sami. Dobri ljudi (koliko možemo biti dobri u svojoj nesavršenosti) u drugima primjećuju ono dobro, lijepo, ono što vrijedi. Predivnu osobnost, neku sposobnost, otvorenost, ovo ili ono, čak je sada nebitno ići u detalje. I raduje ga kada vidi kod drugoga uspjeh, ljepotu, neko penjanje na vrh planina.
Kako je divno moći se radovati sreći drugih i koliko smo mi sami sretniji kada se radujemo sreći onih koji nas okružuju. Nesretan čovjek uvijek u drugome vidi ono što njega čini nesretnim. Njegovo srce je puno frustracija, mržnje, tuge, boli i dubokih rana za koje se nije potrudio da – zacijele. Isus kaže da nam na usta izlazi ono čega nam je srce puno.
Stani ispred ogledala svoje duše i zapitaj se čega je to tvoje srce puno da ti na usta izlazi toliko sivila i sjena tame? Nije ti dobro biti tako u grču. Nije ti dobro biti u takvim sjenama. Ovaj život je jedini kojeg živiš. Drugoga nema.
Izađi iz svojih kućica, makni te zidove koje si podigao misleći da te čuvaju od ovog svijeta. Dobro je dopustiti drugima da budu dio tvog života. I da ga kao takvoga oplemenjuju.
Nismo ovdje na Zemlji da se samo nabadamo na trnje. O, ne. Raj, pakao… već to počinje ovdje. U tebi. Sada. Tvojim doprinosom. Da bi se nastavilo u vječnosti ondje, tamo, nakon prolaza kroz vrata. Diši zato. Otvori svoje srce. Prihvati. Živi. Moli. Radi. Stvaraj.
Ovu stvarnost sada si dobio da ju ispuniš nečim vrijednim, dobrim i svetim. Ne budi stoga površan prema nečemu tako predivnom i svetom kao što je tvoj život u ovom vremenu, objavio je na svom Facebook profilu zastupnik hrvatskog sabora, Marin Miletić.
