Politički analitičar Ivica Granić oštro je reagirao na najavu vlasti u Zagrebu da će izbrisati imena ulica posvećenih hrvatskim intelektualcima i domoljubima koji su djelovali i u razdoblju NDH.
Nazvao je to barbarskim činom kulturocida i nasiljem nad hrvatskom poviješću, upozorivši kako se radi o još jednom pokušaju brisanja identiteta i prekrajanja prošlosti po mjeri ljevičarske woke franšize Možemo!.
Granić poziva hrvatske gradove, općine i županije da odgovore suprotnim potezom — da imenuju ulice upravo po tim zabranjenim hrvatskim velikanima, poručujući kako je “vrijeme jednoumlja ostavljeno iza nas, a domoljubna Hrvatska neće šutjeti dok se briše njezino dostojanstvo.”
Njegovu objavu donosimo u nastavku:
”Na brisanje imena ulica odlučno i svom silinom odgovoriti
Strana ljevičarska woke franšiza Možemo! koja trenutno obnaša vlast u gradu Zagrebu uskoro bi mogla ispuniti jedno od svojih predizbornih obećanja, te ukloniti posljednju ulicu koja nosi ime hrvatskih domoljuba i intelektualaca koji su živjeli i djelovali i u periodu Nezavisne države Hrvatske.
Predlaže se preimenovanje četiri ulice u naselju Ivanja Reka.
Tako bi ulica Vladimira Arka trebala postati Ulica Srećka Lipohara, u čast hrvatskog branitelja. Ulica Filipa Lukasa bit će preimenovana u Ulicu Nade Iveljić, književnice za djecu. Ulica Ivana Šarića dobit će ime Josipa Kužea, proslavljenog nogometaša i trenera. Ulica Antuna Bonifačića postaje Ulica Sidonije Erdödy Rubido, prve hrvatske operne primadone.
Kao odgovor na ovaj barbarski čin nasilja nad hrvatskom poviješću, ali i nad zdravim razumom, bilo bi poželjno, to jest nadam se kako će se dogoditi, da mnogi hrvatski gradovi, općine ili naselja, kao odgovor na spomenuti kulturocid, učinu upravo suprotno, te imenuju ulice s imenima ovih hrvatskih intelektualaca i domoljuba, koji su živjeli i radili i u periodu Nezavisne države Hrvatske.
Jer, kultura i umjetnost su iznad politike, iznad vremena, u konačnici i život je iznad režima.
Nezavisna država Hrvatska bila je država hrvatskog naroda, period u kojem se život nije mogao zaustaviti, prestati, kao što nije prestao niti u državnim zajednicama prije, a niti poslije NDH. A i zbog čega bi.
U konačnici, ono što je najvažnije, spomenuti hrvatski domoljubi i intelektualci kojima se predlaže brisanje imena ulica nikada i nigdje nisu dovedeni u kontekst bilo kakvog zločina, bilo čega što bi se kosilo s etikom ili s moralom. Čak, upravo suprotno, sve što znamo i što je dostupno o njima vrlo je poželjno i vrlo afirmativno.
Slijedom logike, kako rekosmo, domoljubna Hrvatska mora odgovoriti i učiniti suprotno, te stranoj ljevičarskoj franšizi Možemo! poručiti kako ne mogu raditi što hoće, kao i da smo vrijeme jednoumlja ostavili 1991. godine iza sebe. A onda kad upravljanje Zagrebom preuzme jedna od domoljubnih opcija, odmah vratiti imena ulicama spomenutih hrvatskih domoljuba.” napisao je Granić.
