Turbulentno razdoblje Domovinskog rata do danas obilježavaju kontroverze pa iste nisu zaobišle ni interpretaciju prošlosti vezane uz njega. Rat u Bosanskoj Posavini 1992. je, uz vukovarsku bitku, klasičan primjer spomenutih kontroverzi koje se vežu uz neznanstveni pristup interpretaciji prošlosti. Primjere ovakvom pristupu ratu u Bosanskoj Posavini možemo pronaći kod raznih publikacija prilikom čega se pristranim tumačenjima želi prezentirati znatno pojednostavljena slika. Vojni aspekt ove teme, zapostavljen zbog političkog, do danas nije u potpunosti istražen, iako može dati realniju predodžbu ove „epizode“ Domovinskog rata u odnosu na nerealne naknadne konstrukcije. U zemljopisnom smislu prostor Bosanske Posavine definiran je kao ravničarski pojas BiH u porječju rijeke Save.
Proteže se uzduž njezina toka koji je, s bosansko-hercegovačke strane, na zapadu omeđen ušćem Une, a na istoku ušćem Drine u Savu. No od vremena raspada SFRJ i izbijanja rata upotreba pojma Bosanska Posavina gotovo se bez izuzetka koristi za označavanje tek onoga njezina teritorijalno kompaktnog dijela koji je pretežito nastanjen Hrvatima. Konkretno to su bile općine Bosanski Brod, Derventa, Odžak, Modriča, Gradačac, Bosanski Šamac, Orašje i Brčko. Prema ovakvoj koncepciji broj stanovnika Bosanske Posavine bio bi 319.593, od toga su Hrvati činili 133.467 ili 41,76 posto, Muslimani – Bošnjaci 70.907 ili 22,19 posto, Srbi 88.484 ili 27,69 posto, Jugoslaveni 18.145 ili 5,68 posto i ostali 8.590 ili 5,68 posto. Iz uvida u brojčanu nacionalnu zastupljenost i veličine etničkih prostora, uočljivo je da je etnička Posavina imala pretežito hrvatski karakter.Borbe za Bosansku Posavinu vođene su tijekom sedam mjeseci, od travnja do listopada 1992. godine.
Agresor je već u ožujku 1992. započeo s osvajanjem teritorija; zauzet je Bosanski Šamac, Modriča i Brčko. Hrvatsko-muslimanske postrojbe su tijekom travnja oslobodile veliki dio Bosanske Posavine, oslobodile Modriču i presjekle koridor. Srbi su nakon toga okupili dva korpusa i pokrenuli operaciju „Koridor-92“.Bosanska Posavina bila je za Hrvate važan prostor jer su tamo živjeli (41% od ukupnog broja) i za obranu Republike Hrvatske. Za Srbe je Bosanska Posavina imala mnogo veće značenje jer je predstavljala direktan koridor između Srbije i okupiranih područja Bosne i Hercegovine te Hrvatske. Zbog velike važnosti koridora Srbi (iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore) uložili su maksimalne napore održati koridor. Srpske snage činile su postrojbe JNA, postrojbe Teritorijalne obrane i mnogobrojne paravojne postrojbe koje je JNA naoružala. Bosansku Posavinu branio je HVO (Hrvatsko vijeće obrane).
Srbi su krajem ožujka 1992. započeli s okupacijom Bosanske Posavine, zauzeli su Brčko (bez borbe) u kojem su Bošnjaci bili većina. Srpske postrojbe su im se odužile pokoljem. Srbima se suprostavio HVO koji je kontrolirao veliki dio Bosanske Posavine. Zbog važnosti koridora kroz Bosansku Posavinu Srbi su pokrenuli vojnu ofenzivu „Koridor-92“ u kojoj je sudjelovalo oko 20.000 vojnika. Napadi su započeli sredinom lipnja 1992. i agresor je zauzeo Modriču, Derventu i uspostavio Koridor. Borbe za Bosanski Brod trajale su od 30. rujna do 6. listopada kada su se hrvatske snage povukle. Bošnjačka strana (osim Bošnjaka u postrojbama HVO-a) nije podržala borbu HVO-a za Bosansku Posavinu.
Hrvatska nije imala dovoljno teškog naoružanja, nije imala uvježbane vojne postrojbe niti dovoljno ljudstva da obrani Bosansku Posavinu. Konstrukcije o dogovorenoj predaji Bosanske Posavine dio su specijalnoga rata protiv Hrvatske. Sedam mjeseci nakon početka prvih sukoba , 6. listopada 1992. hrvatske postrojbe povukle su se iz Bosanskog Broda čime je gotovo cijela Bosanska Posavina , osim prostora oko Orašja, pala u ruke srpskih snaga.
Priča o borbama i padu Bosanske Posavine višestruko je tragična. Osim ogromnih razaranja brojnih hrvatskih mjesta i sela, velikih ljudskih gubitaka, te egzodusa tisuća Hrvata, ovaj kraj ima i tragičnu sudbinu da je etnički očišćen od Hrvata. Ne zaboravimo, pregovorima u prvoj Jugoslaviji, cijela Bosanska Posavina uključujući grad Brčko pripala je Banovini Hrvatskoj.
