„Ležali smo izranjavani u minskom polju punih osam dana. Pili kišnicu, lizali rosu, molili se i čekali da nas Bog spasi.“
Bogdanovci – selo kraj Vukovara, simbol otpora, ponosa i žrtve. Dana 10. studenoga 1991. godine, nakon višemjesečne opsade, palo je u ruke neprijatelja, ali ne i bez junačkog otpora. Branitelji su se do posljednjeg daha borili protiv nadmoćne sile, pokazujući ono što je najvrjednije u hrvatskom narodu – ljubav prema Domovini i spremnost na žrtvu.
Jedan od njih bio je Đuro Kovačević, pripadnik 3. gardijske brigade ZNG-a „Daltoni“, čije svjedočanstvo, prenosimo zahvaljujući autorici Ani Galović (stranica Žute čizme) i uz crtež Nenada Barinića, vjerno prikazuje strahotu i veličinu proboja kroz minsko polje, kojim je završila obrana Bogdanovaca.
Pakao u minskom polju
„U noći kada su pali Bogdanovci, borili smo se do zadnjeg trena. Kad smo spali na nekoliko bombi i metaka, morali smo se povući. Krenuli smo, civili i branitelji, prema Nuštru. Tada su odjeknule eksplozije – našli smo se u minskom polju…“
Petorica suboraca poginula su na mjestu. Ostali – ranjeni, izgladnjeli, promrzli – ostali su ležati danima, okruženi minama, dok su kiša i mrak prekrivali njihovu patnju.
„Hranili smo se lišćem, kukuruzom, zemljom… pili rosu i kišnicu. Čekali smo osam dana da nas netko pronađe.“
Đuro opisuje trenutke kada su branitelji, izmučeni i ranjeni, razmišljali o samoubojstvu kako bi prekratili muke. No, tada ih je zaustavio suborac Ramo Hrbatović, pripadnik HOS-a:
„Govorio nam je da još pričekamo. Da se uvijek stigne umrijeti. Taj je razgovor možda spasio živote.“
Čudo preživljavanja
„Sjećam se kako sam molio, neprestano. Svaki udah bio je borba. Jedne noći sam ugledao vojnika JNA. Gledali smo se, dijelila su nas tri metra. Mogao me ubiti. Nije pucao. Ni ja nisam. Samo je nestao.“
S Božjom providnošću, nakon osam dana agonije, pojavljuje se Julije Novak, gardist koji im spašava život. Zajedno uspijevaju izaći iz pakla, prolazeći kraj neprijateljskih bunkera i leševa, dok su kiša i magla skrivale njihove tragove.
„Kad smo napokon stigli do naših, ljubio sam im noge i plakao. To se ne može opisati riječima. Samo onaj tko je bio tamo zna što znači preživjeti Bogdanovce.“
Sjećanje koje ne smije izblijedjeti
Ovo svjedočanstvo nije samo priča o Đuri, Rami i Juliju – to je priča o cijelom narodu koji je stajao na prvoj crti i stvarao slobodnu Hrvatsku.
Bogdanovci su pali, ali su njihovi branitelji – gardisti, HOS-ovci, policajci i civili – postali svjetionik istine o Domovinskom ratu.
➡️ Pogledajte film: ISTINA o padu Bogdanovaca – Proboj kroz minsko polje
➡️ Izvor svjedočanstva: Đuro Kovačević, objavljeno na stranici Žute čizme (autorica: Ana Galović)
➡️ Zahvala za crtež: Nenad Barinić
Neka djeca i mladi nauče kako su Branitelji svojom krvlju branili i stvarali slobodnu i neovisnu Hrvatsku.
Bogdanovci su pali – ali njihova žrtva nikada neće.
Izvor:Damir Plavšić
Crodex.net
