”Hrvatska šutnja i izdaja” – dokumentarno-igrani film o obavještajnom ratu i istina o petoj koloni u Domovinskom ratu
Kad su postrojbe Zbora narodne garde u listopadu 1991. upale u zgradu u Maksimirskoj 63, znalo se što ih tamo čeka. Bilo je to najjače operativno središte KOS-a u Zagrebu, formalno Drugi detašman Kontraobavještajne grupe (KOG) Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane JNA. Bila je to špijunska centrala u kojoj su se smišljale i organizirale najveće i najopasnije obavještajne akcije protiv nove hrvatske vlasti i protiv osamostaljenja Hrvatske. Međutim, hrvatski specijalci sigurno nisu očekivali da će doći do ratnog plijena koji će bitno mijenjati daljnji tijek događaja, pa i samog rata. U prostorijama KOS-a pronašli su dokaze o terorističkim aktivnostima, organizaciji i, što je najvažnije, suradnicima.
A tada je KOS samo na području Pete armijske oblasti imao 300 registriranih suradnika vrlo dobro raspoređenih u hrvatskom društvu i državnom aparatu, neke i na iznimno važnim i osjetljivim položajima.
Bilo je to samo mjesec dana prije pada Vukovara.
“Hrvatska šutnja i izdaja”, pokušava dati odgovor upravo na to vječito pitanje: koliko je KOS-ovaca stvarno bilo, tko je sve radio za Udbu i KOS, “rade” li oni i za koga danas. Istovremeno, film otvara pitanje tzv. pete kolone prije, za vrijeme i nakon Domovinskog rata. Miljenko Manjkas, autor filma, dokazuje da tragovi vode u dva smjera. Pobunjeni Srbi su bili stvarna hrvatska politička peta kolona, ali i otvoreni ratni protivnik. Drugi krak kreće iz struktura posljednjeg CK SKH s kojima su bile povezane mnoge nepoznate, ali i vrlo poznate osobe iz najširih slojeva hrvatskog društva. Optužbe su teške i vrlo često nedokazive.
Veći dio skupine Labrador uhićen je. Ostat će zapamćena po podmetanju eksploziva na zagrebačkom židovskom groblju i u Židovskoj općini. Za taj teroristički čin najprije su bili okrivljeni hrvatski “proustaški elementi” koji su u Tuđmanovoj Hrvatskoj ušli u policiju, ZNG, HDZ i sve strukture vlasti… Bio je to jedan od najozbiljnijih pokušaja kompromitacije Hrvatske u svijetu kao neofašističke i antisemitske sljednice Pavelićeve NDH. A od te optužbe nije bilo gore.
JNA i KOS izgubili su rat, nestankom Jugoslavije nestao je i KOS, ali jesu li nestali i kosovci ili je ostao samo mit.
Za KOS su na razne načine radili ugledni sveučilišni profesori, suci, tadašnji i budući političari i ministri, direktori, brojni svećenici i novinari…
Možda admiral Davor Domazet-Lošo pretjeruje kad govori o čak 400 novinara uključenih u KOS.ovu operativnu akciju “Slog”, ali činjenica je da su neki novinari, kako je govorio dr. Miroslav Tuđman, bili u pričuvnom sastavu KOS-a.
