Iako smo fizički izašli iz Jugoslavije, njezin duh i dalje lebdi nad Hrvatskom. I to ne kao povijesni podsjetnik, nego kao stvarnost u institucijama, politici, ekonomiji i mentalitetu. Jugoslaviju smo nominalno srušili, ali Hrvatska i dalje živi po njezinim pravilima.
Korupcija, kronizam, birokracija, državna pljačka produktivnog sloja društva, etatizam, marksistički jal, uhljebništvo — sve su to elementi koje nismo odbacili, nego smo ih samo preselili iz jedne Jugoslavije u drugu. Neki obrasci su naslijeđeni iz bivših sistema, a neki su, nažalost, samo dodatno metastazirali u „neovisnoj“ državi. Hrvatska svoju tranziciju nikad nije provela do kraja, a duhovna i društvena kemoterapija nije nikad ni započela.
Možete danas slaviti Oluju, ili stajati pokraj Bana s transparentom „za žrtve povampirenih ustaša“ — ali ako niste svjesni dubinskih uzroka našeg nacionalnog propadanja, vrijeme je da se počnete educirati.
Hrvatska se uspjela osloboditi Beograda i komunizma, ali mentalno i društveno, još je debelo zarobljena. To nije tek pitanje ideologije, to je egzistencijalno pitanje opstanka. Demografski tonemo, dijaspora se ne vraća, a sustav ne pokazuje ni volju ni snagu da provede rezove koji su nužni — od smanjenja administrativnog aparata do stvaranja istinski slobodnog tržišta temeljenog na radu, inovaciji i odgovornosti.
Hrvatska je prije 30 godina, na krvi svojih najboljih sinova, ostvarila dugoočekivanu slobodu i vlastitu državu. No bez duboke unutarnje obnove — moralne, društvene i institucionalne — ta sloboda ostaje prazna forma.
Slobodu danas ne moramo braniti oružjem, zahvaljujući našim braniteljima. No moramo je iznova osvajati — svakodnevnim odlukama da ne pristajemo na prividnu, rashrvaćenu i raščovječenu stvarnost koja nam se nameće kao normalna.
Jer ako ne budemo imali snage za to, tada su sve žrtve podnesene za hrvatsku neovisnost bile uzalud.
Izvor:Thomas Bauer
i ti heroji su nasljednici kpj svidjalo se to nekima ili ne