Listajući tako Slobodnu nakon dugo vremena, naletih na kolumnu Višnje Starešine ”Vijesti i konteksti”. Naslov: ”Uloga Hrvatskog zaborava u ‘Srpskom svetu”. Višnja, hladno i analitički razotkriva svojim čitateljima san Aleksandra Vulina o ”Velikoj Srbiji”. Taj san je legitimno pravo svakog onog Srbina s ”dna kace”. I neka samo sanjaju. Ali kad to sanja Vučićev ministar, e to onda zvuči ovako: ”Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”. Ministar policije ”prevodi” misli drugog jednog Aleksandra i šalje poruku svima: ”Šiptarima”, ustašama, balijama, crnogorskim zelenašima…piše Zvonimir Hodak u svojoj kolumni za Direktno.hr
Razumijem Škoru, ali se s njime ne slažem
Naš Jožica Manolić je nadživio i političku karijeru Miroslava Škore. Za ne vjerovati. Najprije sam svoj politički ”talenat” uložio u Mislava Kolakušića. Promašaj. Zatim sam ”zaokružio” Miroslava Škoru. Nije me razočarao. Za manje od godinu dana uspio je izboriti na izborima 14 saborskih zastupnika. Ali ”veliki brat” nije želio ostaviti naše slavne manjince na cjedilu. Radije Škoru i Domovinski pokret nego njih. I tako je Škoro po kiši ostao sam bez kišobrana. Dolazile su oluje, potresi, razni Jurice Pavičići, Bajrušiji, divizije divljih ljevičara koji su javno pljuvali ili minorizirali Škoru i Domovinski pokret.
Za to vrijeme potiho je djelovala i ubačena unutarstranačka destrukcija stranke kako bi se što više ljudi iz vodstva posvađalo, sukobilo i oslabilo cijeli pokret. Neće nama tamo neki desni pokret kvariti izborne rezultate! I tako je taj, sad već dobro osmišljeni i uvježbani model razbijanja konkurentskih i nepoželjnih političkih stranaka krčio put prema propasti ugleda novog Pokreta. Nije ni čudo da se, kad mu se sve to već do grla zgadilo, i sam Škoro zapitao: što to sve meni treba? Potpuno ga razumijem, ali se s njim ne slažem. Započeo je nešto novo i kvalitetno. Naišao je na mnoge grebene do sada, a bit će ih još i više u budućnosti. Politika je prljav posao i kad si ti sam pošten i imaš najbolje namjere. Na žalost, drugi nemaju.
Ali, kad nešto tako dobro započneš, uložiš u to toliko truda, ideala i snage, onda se ne smije posustati pred onim gadljivcima koji to žele uništiti. To je i očekivano. Treba im pokazati da će na tebi slomiti zube. Trebao bi se predomisliti. On je ozbiljna desna opcija. Zapravo jedina. Nema ga tko naslijediti, a da Domovinski pokret ostane to što je bio. Oko pola milijuna ljudi dalo mu je glas na predsjedničkim izborima. Škoro je čovjek koji je napisao i uglazbio najljepšu baladu iz Domovinskog rata – Matu. Da je samo to učinio, bilo bi puno više od svih onih koji su ušli u Sabor sa po stotinjak manjinskih glasova.
U javnom prostoru već su ušutkali Karolinu Vidović Krišto, a sad žele uništiti i cijelu jednu stranku. No, iskreno se nadam da slučaj Škoro nije gotov. Njihova težina na hrvatskoj političkoj vagi upozorava da veliki dio naroda želi i traži takvu političku opciju. A narod se ne može dugo varati. Vrijeme, kako kažu moji Ličani, leti…navodi Hodak.
Cijelu kolumnu možete pročitati na Direktno.hr
