Obitelj traži odgovore, Ivana Kekin objašnjava zašto je uprava ”dobro reagirala”, a najintimnija obiteljska tragedija postaje dnovinarski sadržaj. Gdje je nestao minimum ljudske pristojnosti i novinarske profesionalnosti?
Ne znam za vas, ali meni se nakon svega što čitam o smrti Kristiana Josipa Periša doslovno sve gadi. Osjećam bijes, tugu i susramlje. Zbog onoga što se događalo u bolničkoj sobi. Zbog odgovora koje je dobivala njegova obitelj. Zbog političkih nastupa Ivane Kekin u kojima se već pronalaze dobre riječi za upravu, dok najvažnija pitanja još čekaju odgovore.
Prema iskazima članova obitelji koje su prenijeli mediji, u bolnici im je rečeno da je Kristian preminuo od zatajenja srca. Isprva im nisu htjeli pokazati tijelo, a kada su ga vidjeli, ozljede su pobudile njihove sumnje. Zamislite taj trenutak: izgubili ste najmilijega, a uz vlastitu bol morate se boriti i za objašnjenje onoga što mu se dogodilo.
I onda slušamo Ivanu Kekin kako pozdravlja reakciju bolničke uprave nakon saznanja o događaju. Govori i da odgovornost treba utvrditi, ali istodobno poručuje da prema dostupnim informacijama nema razloga misliti da je bilo zataškavanja na višim razinama. Meni je takvo davanje povjerenja upravi mučno.
Jer postoji vrlo konkretno pitanje: zašto su snimke pregledane tek dva tjedna nakon smrti pacijenta? Ili još gore, možda su pregledane a slučaj se pokušao zataškati?
Prema objavljenoj kronologiji, obitelj je kaznenu prijavu podnijela 23. listopada, a odvjetnik je zatražio očuvanje snimki. Ravnateljica ih je navodno pregledala tek 4. studenoga i sljedećeg dana prijavila slučaj policiji. Ta prijava mora biti navedena pošteno, ali ona ne briše vrijeme koje joj je prethodilo.
Tko je u tom razdoblju što znao? Kakva su izvješća pisana? Jesu li sumnje obitelji shvaćene ozbiljno? Je li se moglo i moralo postupiti ranije?Zašto tek tada?
Zašto smrt pacijenta i sumnje njegove obitelji nisu bile dovoljan razlog za raniju provjeru? Tko je pisao izvješća, što je u njima stajalo i tko ih je provjeravao?
Uznemiruje i pomisao da se sve događalo pred kamerom i da su sudionici to znali. To samo po sebi ne dokazuje da je itko računao na zaštitu nadređenih, ali zahtijeva temeljitu provjeru načina rada i nadzora u bolnici. Treba provjeriti i postoje li ranije prijave nasilja ili upozorenja koja nisu dobila odgovarajući odgovor.
Za Možemo, Ivanu Kekin i zagrebačku vlast mora vrijediti isti kriterij koji traže od drugih. Ako se za tragedije u državnim ustanovama postavlja pitanje odgovornosti uprave, ministra i vlasti, onda se odgovornost mora propitivati i u gradskoj bolnici. Ne može stranačka pripadnost određivati koliko ćemo biti glasni.
A onda dolazimo do još jednog dna.
Marin Vlahović je još jučer doznao i za tešku osobnu tragediju Kristianove zaručnice. Kao istinskom novinaru,nije mu padalo na pamet to objaviti jer je riječ o osobi kojoj trebaju mir i zaštita te o obitelji koja već proživljava nezamislivu bol.
Sada su ti intimni detalji u medijima. Portal 24sata objavio ih je navodno bez pristanka zaručnice i njezine obitelji. Ako je tako, riječ je o nedopustivom zadiranju u privatnost osobe koja prolazi kroz iznimno teško razdoblje.
Što javnost dobiva izlaganjem njezine najintimnije boli? Koju odgovornu osobu time razotkrivamo? Koji propust institucija dokazujemo?
Postoji javni interes da doznamo kako je Kristian umro, tko je za to odgovoran i je li bilo pokušaja prikrivanja. Ali tuđa medicinska i obiteljska intima nije samim time slobodna roba za naslovnicu. Ne mora sve što doznate postati vijest. Ne mora svaka bol dobiti naslov, fotografiju i prostor za komentare. Novinar mora znati kada treba postaviti neugodno pitanje moćnima, a kada ostaviti na miru čovjeka koji više nema snage braniti vlastitu privatnost.
Ako ste svjesno pregazili tu granicu zbog čitanosti, proklet bio svaki cent zarađen na takvom lešinarenju.
Gadite mi se svi koji u ovoj tragediji prvo gledate kako zaštititi funkciju, stranku ili broj klikova. Dosta je opravdanja. Odjebite s njima.
Četvorica tehničara osumnjičena su za teško ubojstvo, a kaznenu odgovornost mora utvrditi pravosuđe. Odgovornost uprave i eventualne druge propuste također treba istražiti do kraja. Nitko ne smije biti unaprijed oslobođen neugodnih pitanja.
Kristianova obitelj zaslužuje istinu, odgovornost i mir.
Kristiane, počivaj u miru.
