U doba kada medicinu sve više guše birokracija, protokoli i farmaceutski interesi, ova fotografija iz 1987. godine vraća nas u samu srž liječničkog poziva – požrtvovnost, znanje i istinsku borbu za čovjeka.
Na slici: dr. Zbigniew Religa, poljski kardiohirurg, iscrpljen, ali budan, nakon 23-satne transplantacije srca. S pogledom prikovanim za ekrane, prati vitalne znakove pacijenta, ne mičući se. U donjem desnom kutu – njegov kolega, suradnik tijekom operacije, zaspao na podu. Ljudsko tijelo ima granice, ali duh – očito ne.
Ova fotografija nije namještena. Nema scenografije, nema PR stručnjaka. Samo stvarnost. Nastala je u trenutku kada medicina nije bila tržišna usluga, već svetinja. Tada su liječnici poput Relige operirali pod uvjetima o kojima današnje generacije u zapadnom svijetu ne znaju ništa: bez vrhunske opreme, pod stalnim pritiskom, često s resursima na granici improvizacije.
Ipak, Religa je uspio. Pacijent je preživio. Živio je još 30 godina, i umro kasnije – ne na operacijskom stolu, već prirodnom smrću. Ironično, dr. Religa, koji je pacijentu produžio život, preminuo je prije njega, 2009. godine.
Ova fotografija ne prikazuje samo jednu operaciju. Ona prikazuje požrtvovnost, usamljenost i veličinu onih koji se bore za život, daleko od kamera, politike i tržišnih interesa.
Danas kada sve češće svjedočimo kako zdravstvo postaje poligon za korporacije, algoritme i anonimne protokole, dobro je podsjetiti se da su pravi liječnici nekada gledali čovjeka, a ne broj u sustavu.
Dr. Religa je to bio. I ostat će simbol istinske medicine.
Crodex.net
