Prema Ustavu RH svaki monopolizam, pa tako i onaj medijski kažnjiv je i strogo zabranjen. U Ustavu RH isto tako stoji da je cenzura nedopuštena i kažnjiva.
Ustav RH jamči slobodu govora, ideološku i svaku drugu ravnopravnost, dostojanstvo čovjeka itd.
A što imamo u praksi?
Zamislimo sljedeću fašistoidnu situaciju:
Vlada RH osniva ured za kontrolu medija. Ured će se baviti , kako kažu, nadzorom kvalitete medijskog sadržaja. Ured ima ovlasti medije koji objavljuju lažan sadržaj, “ograničiti”. Pri čemu se ne govori što to “ograničiti” znači.
Vlada RH u ured naravno zaposli , ne stručne ljude, nego ljude sebi ideološki bliske.
Potom uredu da sve ovlasti da provodi kontrolu medija.
Kako vam zvuči već sam ovaj uvod? Komunistički? Fašistički?
Idemo dalje. U tom uredu sjedi Vladin Čovjek. Vladin čovjek primjeti da neki portali, recimo Crodex, često kritiziraju Plenkovića. I odluči ih češće pratiti. U moru vijesti pronađu da je Crodex napravio grešku kad je izvještavao o COVID-u u nekom zaseoku u Burmi. Napisali su naime da je virus u tom selu prešao s mačke na psa, a istina je da je prešao sa psa na mačku.
No Vladin udarnik iz Ureda za kontrolu medija, povikne od sve sreće i kaže “Sad te imamo oj Crodexe”.
Nakon toga Vladin ured stavlja Crodex na crnu listu te se putem svih elektronskih i socijalnih mreža na tlu Hrvatske smanjuje doseg objava Crodexa. Doduše Crodex možete i dalje pratiti ako mu pristupite direktno ali više ga nećete moći puno pronalaziti po Facebooku, instagramu , twiteru. Plus će vas Vladini mediji stalno upozoravati kako se radi o mediju koji producira fake vijesti.
Biste li , bez obzira koliko ne cijenite Crodex bili protiv takve vladine politike? Biste li to smatrali režimskom vladom?
Vjerujemo da bi.
Sad se vratimo na stvarnost. Na fenomen Zelenaško-Crvene koalicije, na Faktograf tu prpošnu Facebook policiju u Hrvata i na bijednu šutnju RH Vlade i RH pravosuđa na njihov medijski teror nad nezavisnim medijima u zemlji.
Faktograf je upravo onaj ured Vlade RH s početka priče koji nastoji biti prilično skriven od javnosti. S tim što ga ne nadzire Vlada. Ne nadzire ih nitko. Facebook gazda im je dao povjerenje a oni po svom nahođenju odlučuju koja informacija će doći do prosječnog Hrvata .
Pucajući u medije i objave koje nisu po njihovoj volji, po metodologiji gore opisanoj, oni doslovce mijenjaju kompletnu ideološku sliku Hrvatske.
- Pisat ćeš da je COVID nastao u laboratoriju?Pisati ćete o nuspojavama cjepiva? Nećete biti u medijskom svijetu.
- Nećeš podržati rodnu ideologiju? Neće te biti na medijskoj sceni Hrvatske.
- Hoćeš je podržati? Bit će te. Čak i ako pogriješiš koju informaciju o COVID-u bit ćete. “Ta događa se i najboljima” – kako reče šef Faktografa za primjerice ”Indexove greškice”.
Vlasnik medija potom ima odlučiti , hoće li se ideološki prilagoditi Novom Monopolisti. MegaHanžekoviću poslije Hanžekovića. Novom Gazdi Medijske Hrvatske – Faktografu, ili neće.
Upravo to se događa pred licem Vlade RG i Sabora RH trenutno u Hrvatskoj.
Kolone novinara konzervativne ideologije ostaju bez posla. Dijele im se masovni otkazi. Jer njihove portale zagušio je Faktograf smanjenim dosegom na Facebooku. Što znači manje posjete, što posljedično znači manje prihoda od oglašavanja. I vlasnik nema izbora nego promijenti ideologiju vlastitog medija kako bi tržišno opstao.
Ideološki se prefabriciraju cijeli deskovi medija. Sve kako bi se prilagodili novom medijskom dobu koje dolazi. Nazovite ga strahovladom New Agea ako baš hoćete.
Jedini način opstanka je klanjanje Novom Dobu , Tomaševiću Drugom, ideologiji i retorici onih koji u Zagrebu dolaze na vlast tvrdeći da uopće nisu ideološki obojani te da ih samo zanimaju teme poput rasvjete u Zagrebu koja će biti prilagođena “ženama i lgtbq zajednici”.
Nismo znali da naše hrvatske žene i naši hrvatski ”lgtbqovci” imaju drugačije rožnice od ostatka ljudskog roda u Hrvatskoj. Eto sad znamo.
Pitamo se je li oni vladari iz “hrvatske” Vlade, i suci i tužitelji iz “hrvatskih” sudova kukavički šute zato što se boje Faktografa , svjesni koju moć ti ”fašisti” imaju ili šute jer ne znaju što se događa?
Odgovor je negdje između te dvije hipoteze.
Ni 1941 kad je Faktografer Pavelić uletio s talijanskim i njemačkim oružjem kuburiti po Hrvatskoj i provoditi silu nad njom i njenim ljudima, većina ljudi pojma nije imala što se događa. I da. Bojali su ih se!
A evo što se upravo događa.
Zelenaško-crvena koalicija je hibridna organizacija fiktivnih NGO mreža, s lažnim posh imenima. U pravilu svi rade po “Institutima za Ovo” dok neki jesu aktivisti “Instituta za Ono”.
Predstavljaju se kao sirotinja bliska čovjeku. U pravilu već desetljećima leže na milijunskim donacijama. Oni su baršunasti pravednici. Baruni “socijalne pravde”. Djeca buržuja koja će teško oprostiti desetljeća obijanja po pariškim hotelima sa samo 4 zvjezdice i školovanja po drugorazrednim edinburškim fakultetima umjesto kao do sada na onim elitnim. Aktivisti su to sa sjajnim zavidnim životopisima, iscrpno popunjenim Google mapama i dobro potkoženim biografijama.
Tu umornog iskusnog čovjeka iz realnog sektora nema.
Kao pravo NGO plemstvo u foto finišu ulaska u vlast upravo su se riješili Radničke fronte – Onih koji bi ih sutra u Vladi upozoravali na nedostatak te iste socijalne pravde, nedostatak empatije za poniženog hrvatskog čovjeka radnika i možebitno korupciju.
Oni Kapovići, su za njih militantni socijalni manijaci koji čak mandate u skupštinama međusobno podijele na određen vremenski rok kao plahi komunisti. Što je barunima Zelenaško-Crvene koalicije nedopustivo. Što bi oni dijelili s običnima, svoje hologram mandate?
Bez stvarne su potpore na terenu. Strogo odvojeni koprenom elitizma od običnog hrvatskog plebsa.
Do svojih glasača dolaze putem algoritama na facebooku. Svi njeni glasači ili gotovo svi, mladi su ljudi korisnici socijalnih mreža. Ne ljudi koji čitaju ozbiljne političke analize i razumiju društvene procese.
To su ljudi koje su za njih pronašli Facebook algoritmi. Uporni matematički psi tragači inertnih.
Sad karikiramo, no primjerice, ako dosadašnja neglasačica s Trnja pretražuje određeni interes i pojam, pojavit će joj se generirani oglas “od Možemo” posebno generiran za nju na kojem će biti lice Tomaševića i upravo ponuda s onim pojmom koji je guglala, kao dio programa “Možemo”. Ona potom postaje njegov glasač.
Imaju potpunu kontrolu upravljanja svakim stanovnikom Grada koji ima Facebook. Imaju doslovce dugo željeno potpuno Pravo na Grad.
Njihova pobjeda nije upitna. Matematički je premoćna. Samo je moralno, zakonski i ustavno upitna.
Za sad žele prikazati da su pobijedili u tijesnoj utrci. Da stvar izgleda realnije. Da ne bude tako očito i premoćno. Da se ne pokrenu istrage o špijunaži Facebook korisnika. Kao npr. u Mađarskoj. Ili Rusiji. Iz koje su Faktografovci protjerani.
A ako ih pak bude volja, ako Škoro bude puno živcirao, pobijedit će ga nadmoćno. Te će sa svojim medija poslati tekstove kako je grad odlučio obračunati se s nazadnim ideologijama.
Znaju koji monopolistički alat imaju u rukama i znaju kako ga koristiti.
U kojem je hrvatska elita tehnološkom bunilu, najbolje govori podatak da za to vrijeme dok NGO, baš kao i u aferi Cambridge Analytica, špijunskoj aferi koja je potresala UK, u suverenoj zemlji u kojoj je zaustavljena, (no ipak ostavljena kao mogućnost za porobljavanje manje suverenih neanglosaksonskih slavenskih poludržavica) doslovce ulaze u privatnost svakog čovjeka u ZG, istražujući što želi, čime se bavi i kako ga izvući na izbore, uvrijeđena žentilna taština šefa zakonodavne vlasti, saborskog glavonje Jandrokovića pokazuje po tom istom Facebooku svoje plaho nježnjikave mišiće.
I to je danas naša država Hrvatska. Karikatura od zemlje.
To je ono što je ostalo od njene suverenosti i političke ozbiljnosti nakon vremena Blage Zadre.
To je ta nacionalna odgovorna, suverena, hrvatska Vlada RH koja se toliko zeza s nama da ovu bijednu brusselsku NGO prćiju u šali naziva “suverenom zemljom”.
Zemljom snažnih francuskih aviona i pogubljenih hrvatskih mužića na najsuverenijim pozicijama zemlje.
Facebook je daleko najvažnija i najopakija medijska platforma u svijetu pa tako i u Hrvatskoj. Onaj tko je milljenik Facebooka, osvojio je Budimpeštu, Pariz i Rim, što ne bi i jedan Zagreb i sutra Hrvatsku?
Onaj kome je Vlada RH dopustila da u RH određuje tko je miljenik Facebooka a tko će biti na njemu ocrnjen jeste NGO Faktograf.
Faktograf je sestrinska kuća Zeleno Lijeve koalicije okupljene oko NGO Tomaševića. I oni su dobili silne donacije što izvana što iz državnog proračuna da provode nad nama cenzuru. Plenković je možda s njima kupio privremeni mir. Nadajući se da će oni stati samo na Zagrebu.
A što bi oni pobogu stali samo na Zagrebu?
Ta nemaju Facebook samo Zagrepčani.
Every resistance is futile, za sada. Baš svaki. Nema te tehnologije i nema tih Škora i domovinskih pokreta koji u elektronsko doba mogu pobijediti algoritme i hrvatske parazite , NGO ustaše natakarene na moć tih algoritama.
Jedino je hrvatski zakon i hrvatski Ustav iznad njih. Iako praktično kako vidimo nije. Izgleda da su zakoni i kazne osmišljene samo za običnu hrvatsku naciju. Baruni NGOkracije su pošteđeni sankcija od strane istih.
Tomašević i Faktograf su novi režim. Režim koji se dokopao moćnog oružja. Silinu njihovog obračuna s ovim društvom tek ćete gledati. Jer turbofolk u Hrvata tek počinje.
Jer kako reče Rambo Amadeus, turbofolk nastaje kada neuk i glup, krene koristiti tehnologiju koja je ispred njega.
To se dogodilo s Ustašama. Dali su im moć i oružje koje je bilo stoljećima ispred njih. Ovi su potom napravili konc logore, krvavi pir, ubijavši prve komšije kako bi se dokazali gazdi.
Netko drugi pak je bio manje razoran. Tek mentalno. Taj je snimio narodnjak.
A “Možemo” i Faktograf?
Oni su u 21. stoljeću odlučili kontrolirati mozak vlastitom narodu. Nazivajući to dobrim za nas. Jer oni su samozaljubljeni u sebe i smatraju se ispred vremena. Ta što onda i mi ne bismo bili zaljubljeni u njih.
I sve to čine, iako još nisu došli na vlast. Što će tek činiti kad dobiju polugu nove moći?
Pravi pir, hrvatskih neoustaša, stranih plaćenika, s moćnim oružjem u rukama, oružjem koje su im dopustili Plenković i Jandroković, tek počinje.
Spremite se gledati ponovno “vješala” po Zagrebu. I u ostatku Hrvatske. Doduše ovo će biti nova hologramska, algoritam vješala. Nema potrebe da baruni troše kalorije na izgradnju običnih.
Vrijeme do početka društvene fuzije je počelo teći.
“Tik, tak”, da parafraziramo uvaženu , mladu i lijepu Hrvaticu Albinu.
Ako ju uopće smijemo više tim epitetima i nazvati bez da nas Faktograf ne kazni.
Jer možda su i to rodno nedopustivi komplimenti. Možda time vrijeđamo nelijepe i nemlade. A možda je ona zapravo Albin!
