Pratitelji Sandre Benčić. Unatoč tome što je Tito na popisu najvećih zločinaca 20. stoljeća, nitko od njih ne vidi ništa sporno u njegovu veličanju, a znamo da može stati rame uz rame ili ruku pod ruku sa Staljinom ili Pol Potom, možda ne po broju ubijenih (Staljin je odgovoran za smrt otprilike 43 milijuna ljudi, a Tito za “samo” milijun), ali po metodama odnosno načinima likvidacija svakako.
I onda meni po profilu pišu da su ta vremena prošla, a aktualna se zagrebačka vlast svjesno ne želi odreći (svoje) zločinačke prošlosti. Pa svako toliko na njihovim skupovima (ili dernecima, da upotrijebim njima omiljenu riječ) vidimo da se vijori jugo zastava s petokrakom.
Kako god, ovom objavom zaokružujem i zatvaram ovu temu, uz sjajni osvrt Tomislava Tomečića koji je odlično protumačio što su, tj. koji su to PRAVI zločinački pokliči.
Riječ – dvije o koncertu na HIPODROMU
Nakon što je cijeli svijet vidio kako se civilizirano ponaša i kako svoje domoljubne i vjerske ekspresije izražava zdrava jezgra hrvatskog naroda koja je posjetila Thompsonov koncert na Hipodromu, plaćenički globalistički dirigirani mediji, pojačali su pritisak. Tako se umjesto riječi hvale za savršen red prilikom organizacije i održavanja najvećeg koncerta na svijetu s plaćenim ulaznicama, podmuklo i nisko podmeće zanemarivo korištenje pirotehnike i nakon koncerta ostavljeno smeće, za čije je uklanjanje organizator uredno platio izdašnu svotu i to nije bila niti jest njegova briga.
No, najveće ožiljke na osjetljivom lijevom, kvaziliberalnom tkivu, očekivano je ostavila izvedba legendarne pjesme “Bojna Čavoglave”. Njen početak uzvikom “ZA DOM!”, na koji je pola milijuna posjetitelja uzvratilo “SPREMNI!”, uznemirilo je neke suptilne duše i besprijekorna organizacija, veličina koncerta i cijelog projekta “HIPODROM”, odmah je pala u drugi plan.
Podmetanje “ustaškog” pozdrava postala je prva lekcija koju uče polaznici partijskih tečajeva na svim razinama pa nije neočekivano da su je (d)novinari doveli do perfekcije, jer im ta indoktrinacijska smicalica jamči dobre pozicije u njihovim kućama, sigurne prihode i simpatije urednika.
No, opasnost se očituje u širem sagledavanju ove podmukle podvale, proglašavanjem dijela pjesme “fašističkim pozdravom”, pa da to razjasnimo:
Kao što je već odavno poznato, jedini termin kojim se u prvi plan guraju „neoliberalne aktivističke platforme“ i slične parazitske strukture, jest ANTIFAŠIZAM.
Sam termin i pokret nemaju u sebi ništa sporno i predstavljaju legitimno opredjeljenje dijela ljudi, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. No, vrag je u detaljima, što nas vodi na slijedeću stepenicu, a to je PAROLA kojom se identificiraju, a koja glasi „SMRT FAŠIZMU“. Time jasno daju do znanja da misle lišiti života svakog tko u njihovim očima odgovara definiciji FAŠISTA i to čini najstrašniji dio priče.
Ne treba posebno naglašavati da nijedan pokret u povijesti, koji se diči promicanjem temeljnih ljudskih vrednota, slobode, jednakosti i drugih prava, u svom sloganu nema poziv na UBIJANJE, što je ovdje nedvojbena činjenica!
Otvoreno pozivati na oduzimanje života BEZ SUĐENJA, odraz je zlih namjera i podmuklih nakana „antifašističkih“ ideologa. To je bila praksa tih i takvih „antifašističkih“ snaga odmah po svršetku II svj. Rata, a o čemu svjedoče brojni sudionici i preživjeli akteri Bleiburga, Križnog puta i drugih mnogobrojnih stratišta po Hrvatskoj i drugim državama.
Za primijetiti je da se taj grozni poklič koji bezuvjetno poziva na „SMRT…“ zadržao do danas i da se njime, uz stisnutu šaku, učestalo u javnosti poziva na ubijanje neistomišljenika, bez ikakvih posljedica. Istovremeno, osuda takvog divljačkog postupanja i izričaja, proglašava se GOVOROM MRŽNJE, novokomponiranim terminom, izmišljenim da zakonski zaštiti zločince i ideološke bolesnike od bilo kakvog preispitivanja.
Za njih je važno u glave ljudi usaditi crv sumnje da su svi koji slušaju Thompsona i pjevaju njegove pjesme, FAŠISTI i da prema njima ne treba iskazivati nikakvu milost. To zločinačko postupanje je „znanstveno“ i nekažnjeno, svojedobno opravdavala i elaborirala Vesna Pusić riječima: „Svi su oni (zvjerski ubijeni na Bleiburgu i Križnom putu) bili krivi, samo im krivnja nije sudski dokazana…“
Proizlazi da bi poticatelji i slijepi sljedbenici tog krvničkog uzvika, u današnje vrijeme, bez ikakve zadrške i obzira, prema posjetiteljima Thompsonovog koncerta postupili jednako kao što su postupili njihovi prednici prema civilima, koji su u svibnju 1945. nakon Bleiburga, završili na dnu jama i rudničkih okana diljem Hrvatske i susjednih republika.
Dakle, prikrivanje ubilačkih nakana i doktrine koja počiva na masovnim zločinima nad civilima-neistomišljenicima, danas čini temelj javnog diskursa „antifašističkih“ centrala i njihovih idejnih vođa.
Iz svega proizlazi da bi pozivanje na ubojstvo u paroli „SMRT FAŠIZMU!“, trebalo bi biti predmet intenzivne sudske aktivnosti, umjesto skretanja pozornosti sa te činjenice i nadmudrivanje oko toga je li i zašto je, benigna fraza „ZA DOM!“, za promicatelje pokolja bez suđenja (čitaj „neo-antifašiste“), ultimativna demonstracija fašizma…
Radi se o perfidnoj zamjeni tema, ali je neshvatljivo da to ne vide povjesničari, čelnici domoljubnih društava, udruga i matica, kao ni sudačka mreža, koja bi svojim djelovanjem mogla stvari postaviti na svoje mjesto.
No, hoće li, to je već dio neke druge priče…
