Objava mlade Amerikanke Cassie Clark postala je viralna nakon što ju je na X-u (bivši Twitter) podijelio Elon Musk, uz kratki komentar – “Bravo”.
Clark je opisala neugodno iskustvo koje je doživjela samo zato što je obukla majicu s natpisom Freedom. Na jednome mjestu su je, kako kaže, samo ružno odmjerili, ali u restoranu je svjedočila otvorenoj netrpeljivosti: muškarac koji je isprva bio ljubazan, kada je vidio njezinu majicu pred njezinim djetetom namjerno se potrudio biti grub i ponižavajući.
„Dio mene nije vjerovao koliko su konzervativci omraženi sve do jutros. Nikad nisam bila netko tko se hvali svojom odanošću u javnosti. Ali jutros sam obukla majicu Slobode… Zgrožena sam. Želite li razlog da me mrzite? Ja sam ustavna konzervativka. Ja sam kršćanka. I više neću šutjeti. JA SAM CHARLIE KIRK“, napisala je Clark.
Mržnja kao mainstream
Ono što posebno zabrinjava jest što dobar dio američkih Demokrata i ljevičara ne doživljava vlastitu mržnju kao problem, nego je smatra mainstream stavom. Dakle, ono što je nekoć bilo krajnja ideologija, danas se – zahvaljujući apsolutnoj dominaciji u medijima i algoritmima društvenih mreža – prikazuje kao „normalno“ i „općeprihvaćeno“.
Tako se stvorila atmosfera u kojoj se konzervativce i kršćane može javno vrijeđati, mrziti, pa čak i rugati se njihovim smrtima – a da to ne izaziva osudu. Mnogi su u takvim balonima uvjereni da „svi tako misle“.
Paralela s Hrvatskom
Vrlo slično viđamo i kod nas. Kad je na primjer na Thompsonov koncert došlo pola milijuna ljudi – i to bez ikakvih nereda – velik dio lijevih komentatora bio je u šoku. Godinama su ih mediji uvjeravali da „desnica“ čini mali broj primitivnih ekstremista, pa su se iskreno začudili kada su se suočili s realnošću.
Svoj balon „antifašizma“ projicirali su kao jedinu istinu, a sve koji drukčije misle mogli su bez ikakvih posljedica nazivati „krezubima“, „fašistima“ ili „zaostalima“.
Cenzori i kontrola narativa
No, jednako kao što u Americi mainstream mediji i tehnološki divovi pokušavaju kontrolirati raspravu, kod nas tu ulogu igraju razni „fact-checkeri“ – poput Faktografa ili raskrinkavanje.ba. Umjesto da služe provjeri činjenica, oni su postali alat za gušenje slobode govora i označavanje svake neistine ili kritike kao „dezinformacije“.
Takvi rubni portali ne samo da kroje što je dopušteno reći, nego imaju i direktan utjecaj na to kome će društvene mreže smanjiti doseg, onemogućiti oglašavanje ili potpuno ugasiti račun. To više nije borba za istinu, nego politički filtriranje stvarnosti.
Musk i razbijanje monopola
Zato i ne čudi što je Elon Musk, preuzimajući X, razbio medijski monopol i otvorio prostor drukčijim mišljenjima. Upravo zato ga novinari i lijevi aktivisti pokušavaju diskreditirati – jer više nemaju apsolutnu kontrolu nad narativom.
Cassie Clark je samo još jedan primjer obične osobe koja je na svojoj koži osjetila posljedice tog ideološkog pritiska. No kako i sama kaže – više neće šutjeti.
Što vi mislite – je li problem mržnja sama po sebi ili činjenica da se ona smatra mainstreamom?
