Pojedini mediji izvješćuju o rezultatima istraživanja mentalnog zdravlja LGBTIQ osoba u Hrvatskoj, objavljenog prošli četvrtak od strane udruge Dugine obitelji, a koje je pokazalo da je više od 15 posto ispitanih pokušalo samoubojstvo barem jednom, dok ih je 73 posto imalo suicidalne misli.
Istraživanje je rađeno na uzorku od preko 1600 ispitanika i ispitanica, a istraživački tim Duginih obitelji povezuje dobivene podatke sa navodnim stranim rezultatima koji tvrde kako su LGBTIQ osobe dva do 10 puta sklonije poteškoćama s mentalnim zdravljem, posebice s anksioznošću, depresijom i ovisnostima, pa su stope suicida u toj populaciji višestruko veće.
Volio bih vidjeti metodologiju znanstvenog rada navedenog istraživanja, posebice načine na koji su se regrutirali ispitanici, ponajviše stoga jer je i znanstvenim laicima jasno da model po kojem se ispitanici regrutiraju preko aktivističkih mreža ima svoje pristrane manjkavosti.
Također, volio bih vidjeti tko je činio kontrolnu skupinu (ako ista postoji)?
Zanima me i vrijeme praćenja ispitnog uzorka, posebice za tvrdnje o suicidalnosti, zato jer je za takove znanstvene zaključke potrebno i višegodišnje praćenje stope samoubojstava.
Primjerice, studija o stopi samoubojstava hrvatskih branitelja uzela je u razmatranje razdoblje od skoro 25 godina.
Mislim da je za Duginu obitelj u konačnici dugoročno štetno u prvi plan gurati ovakove podatke temeljene na potencijalno subjektivnim analizama jer će možda dobiti empatiju jednog dijela društva, ali će otvoriti niz pitanja vezanih uz obiteljske i roditeljske kompetencije za koje se tako svesrdno bore.
Izvor:Herman Vukusic
crodex.net
