Nije istina da smo se mi seksali, to je laž, ali je istina da smo vodili ljubav – tako nekako zvuči urnebesno objašnjenje Drage Pilsela.
Pilsel u svom objašnjenju kako, eto, nije Komšiću peglao imidž zanovac, nego je samo radio za njegov ured neke konzultantske usluge, zapravo potvrđuje da je ono o čemu se pisalo – istinito.
Jer, kakve konzultantske usluge? Nije ti ovo Amerika. Probao si od budale zdrpit par tisuća eura prodavši mu priču kako ćeš mu ti otvorit poneka vrata u Zagrebu. I jesi, možda. Od neke birtije. Gdje si se s Komšićem i posvađao dok ti je htio popiti rakiju od koje si namijenio načiniti molotovljev koktel.
No, kraju zezancija. Vratimo se biti.
U istom tekstu najbrutalnije se Pilsel obrušio na neke kolege novinare jer su se usudili primijetiti kako je on bio honorarac kod drugog bošnjačkog člana Predsjedništva.
Napao je i kolegu iz Večernjeg lista koji je cijelu priču otkrio, ali i Poskok koji je isti tekst prenio.
Starom, krajnje malicioznom metodom, optužio je Poskok nazvavši ga paraobavještajnim medijem koji je blizak Beogradu.
Spomenuo je i Zorana Milanovića, odnosno citirao ga, i rekao kako on sve te nepoštene novinare što ga napadaju može pobijediti jednim postom na Twitteru.
Sve u svemu – poprilično užasno. I krajnje egotripovski.
Ljeto je, vruće je, i naprosto nam se ne da sad raščlanjivati svu hrpetinu Pilselovih gluposti.
A i nema potrebe nešto što je samo po sebi jako jednostavno sad tu posebno pojašnjavati…
Hrvat koji radi za Komšića ima časti točno onoliko koliko i Komšić. Pa je ruganje čovjeku bez časti čak i nepristojno. Kao što bi bilo nepristojno rugati se čovjeku bez nekog ekstremiteta što je invalid.
Svi se rodimo s nekim defektom. Neko bez pameti, neko bez časti, neko bez morala. A netko bez svega toga.
