I Tripalo bi se stidio da je u njegovo ime nagrađen netko tko je rekao “Jebo vas Vukovar”, poručio je Bulj u svom istupu zato što su godišnju nagradu dodijelili kontroverznom novinaru Borisu Dežuloviću, poslije čega je napustio simpozij.
Neprihvatljivo mi je da se na “Tripalu” danas dijele i da se inzistira na dijeljenju. Zar je moguće da se u Mikino ime dodijeli nagrada nekome tko je napisao “Jebo vas Vukovar” – upitao je Bulj.
Dežulović odavno jeste smeće novinarstva. Smeće si novinarstva ako pišeš tekst “Ustaška Hrvatska” a potom po BIH divaniš s ustašama, recimo sa serijskim silovateljem srpskog svijeta u Hercegovini, s deklariranim ustaškim krilnikom, silovateljem HOS-ovih zatočenica Gabele i Dretelja, a njegov filmski uradak predstavljaš kao čin antifašiste i demokrate.
Smeće si ako pljuješ na svakog korumpiranog HDZ-ovskog debila a potom po Dalmaciji promoviraš ženu kurtizanu, koja je u korupcijskom skandalu tebi omiljenog predsjednika, krivotvorila CV kako bi se dokopala diplomatske pozicije. Smeće si ako se boriš za jednu vrijednost a služiš onoj suprotnoj njoj.
Smeće je svjesno svojih NGO liliputanija na koje nema odgovor zašto, i na koje nema niti želju napisati “oprostite nisam znao”. Notorno svjestan, a mi koji ga pratimo nešto kraće, smo tog svjesni tek sada. Nekad smo se i sami divili Smeću.
Životinjici poput Dežulovića, prvom vodozemcu NGO sektora , koji po ovom svijetu puže kako puže, činjenice su nebitne. Ukoliko činjenice dokazuju da je Boris Smeće, utoliko gore po činjenice.
Ako samo dirneš u njegovu svetost, susrest ćeš se osudama milijuna njegovih čitatelja. I s 50 njegovih medijskih hramova jednoumlja. On je njihov Sauron, oni su njegovi orci.
Njima, kad bi netko hipotetski rečeno, dokazao, recimo, da je Dežulović odurni ljigavi pedofil, ili da je lik koji se po Ljubuškom družio s ustaškim krilnicima i promovirao njihove filmske ustaške uratke, da je na duplericu srpskih Novosstiju postavio HOS-ovu udovicu, vjenčanu kumu odbjeglog ratnog zločinca silovatelja i ubojice zatvorenika, te ju predstavio kao humanisticu, a koja je cijelo vrijeme promoviranja sebe i Borisa znala tko joj je kum, i kako je u ratu zarobljene srpske civile tjerao da pasu travu, i kog je silovao i gdje se danas krije, al ipak štitila ga, medijski ga promovirala, s njim “filmčinu o humanosti snimila”, ništa im to ne bi promijenilo opsjednutost Borisem.
Ako bi im potom pojasnio da je tijekom svog bijednog NGO nadničarskog rada u BIH svjesno zaobilazio priče o tamošnjim Alekandrama Zec i tamošnjim Lorama, samo zato što su bile malene Hrvatice ili Srpkinje koje je ubijala ABIH, oni bi i dalje hodočastili presvetom srcu Borisovom.
Kakav slijepi pisac takva mu i publika.
Naprosto se tu više ne radi niti o Dežuloviću, niti njegovim tekstovima, niti o istini a najmanje novinarstvu.
Radi se o religiji.
O načinu borbe jedne cijele doktrine nuove , nimalo tolerantne, jako stroge i militantne, one koja udara maljem u potiljak protiv svega što ona nije i na sve što joj se nađe na putu. Bijesna je to sekta novih NGO talibana. Od zla oca i od gore matere.
Dežulović je Glavni inkvizitor te religije. Njen prvi kalif. On spaljuje nepoćudne vještice, imena, mjesta, vrijednosti. On je taj koji stavlja mete na čelo a oni, njegova sljedba, potom te mete dokrajčuju.
On je taj koji čisti društvo od hereze koju on proglašava herezom. U njihovom talibanskom sustavu njemu je posve dozvoljeno javno silovanje, javno onaniranje nad svime što nije u skladu s idejom kalifata, čika Soroš inkvizicije. Nazovite kako hoćete. I prije nego pošalje ljude na lomaču on osobno čita završnu presudu. Spaljivač svega što nije na ideološkom i dogmatskom programu njegovih mecena. Njegovih nadbiskupa.
Njegovi fanovi su njegova crkva. Njegovi biskupi su punjači njegovih kartica. Razlog njegove misije. Uvjeren je da će za sobom ostaviti snažan zasad vjere koji ni vrata paklena neće moći uništiti. Oni su njegova horizontalna Crkva a on njihov vertikalni Isus. Oni ga bodre da nastavi provocirati primitivne vukovarske povorke, nosače svijeća, cvijeća. Kao i primitivne religije. On ih pričešćuje psovkom i hrani nihilizmom. Nudi im i duhovnu antipoeziju i sklada im pjesmuljke. Oni mu plaćaju redovinu, i odlaze mu na mise.
On je dakle njihov živi svetac pa se takvom oprašta sve.
Dakle on može komotno biti hipotetski Poslanik iz Vruja – pedofil, i bit će mu oprošteno, može sjediti sa serijskim ubojicom i silovateljem, desno i lijevo od deklariranog Ustaše od Ljubuškog i govoriti s takvima o važnosti antifašizma i humanosti i nitko mu riječi reći neće .
Jer on je prorok te vjere.
On smije potpuno prebrisati bosansku Aleksandru Zec, koja se u Vitezu zove Augustina Grebenar, i kad joj danas sutra ili jučer u javnost izviri neka tanašna, prokleto tanašna hrvatska koščica pod nekim dječjim igralištem, ili kao amajlija na nekom stranom borcu, povratniku, turisti, gurnuti ju može nazad u zemlju. Kamere to mogu uloviti i njemu se ništa dogoditi neće.
Njegova publika, njegovi medijski hramovi i mecene, predstavit će svog Sveca kao Mučenika. A ako mu nekad poteče krv iz svetih nosnica, mazat će se ti zombiji njome kao najsvetijom krvi, tvrdit će da ona prosvjećuje i štiti od duhovnog propadanja.
Govorit će nam da to je krv čovjeka kojeg mi Niži nismo u stanju razumjeti. Njega i njegovu uzvišenu umjetnost.
Možemo li zamisliti da je Dežulović na N1 napisao tekst “Jebala vas Iwo Jima, Jebo vas Pearl Harbur, Jebo vas Peter Herceg Tomich taj vaš nacionalni heroj da ga jebeš, glupi katolik došljak Hercegovac, jebo vas WTC i svih njegovih 3000 mrtvih i taj običaj da u NYC taj dan ne daju da se svira vesela glazba i da nitko pa ni Rade Šerbedžija odradi neku gažu mimo te protokolarne tišine tih Dana Sjećanja i tih nametnutih licemjernih američkih tužaljki đe se američka elita šepuri po kostima nesretno ubijenih par tisuća Amerikanaca?”
Možemo li zamisliti US državu da nakon tog odreagira aklamacijom i oduševljenjem na njegovu umjetnost psovke i dodijele mu nagradu ”novinar godine”?
I da njegove mecene iz Soroš fondacija budu sklone razumijevanju njegovog stila koji tako lako u Hrvatskoj brane?
Teško.
Dežulović , Index i Jutarnji i tko sve ne još
Umjesto kritičke prosudbe Dežulovićevog ispljuvka po Vukovaru, krenula je u Jutarnjem i na Indexu statistička , ideološka raščlamba Hrvatske na nazadnu desnu, i naprednu lijevu.
Nije njegov debilizam bio tema njihovih tekstova nego prebrajanje pameti i ideoloških zrnaca onima koji su se usudili reagirati.
Medijski bunkeri novog totalitarizma su zaprijetili. Svi koji dirnu u našeg novinarskog bjeloglavog supa, bit će proglašeni nazadnima i desničarima makar se naslova njegove Uvaženosti posramila vukovarska majka partizanka kojoj je u Vukovaru palo dvoje djece u ovom ratu. I muž. I brat. I kuća. I pas.
Skalpelski precizno mediji u RH podijelili su hrvatskom stvarnost sljedećom logikom:
Ne kontaš Borisa? Ti si Desnica, nepismen! Kontaš Borisa? Čestitamo ti si budućnost naše zajednice.
Desnica je tako kažu trabanti našeg gizdavog pisca, poludjela na Dežulovićev tekst a napredna ljevica nije, ljevica ”shvaća” svako važno slovo naše Važnosti.
Važno je samo sljedeće: Građanin Boris Dežulović brutalnu uvredu Vukovara u naslovu svog teksta iskoristio je kao ‘‘Clickbait”.
I sve ostale reperkusije su apsolutno nebitne. Da mu je svako slovo zlatno poslije tog naslova.
U državi Hrvata, u državi Vukovara, u državi koja drži do sebe, nitko pa ni omiljeno novinsko pseto čika Soroša ne bi smjelo pisati “jebo vas Vukovar”.
U državi Hrvata, u državi Vukovara, u državi koja drži do sebe, nitko pa ni omiljeno novinsko pseto čika Soroša ne bi smjelo pisati “jebo vas Vukovar”.
Izvor: poskok.info.
