Pobjedom filma Nebojše Slijepčevića “Čovjek koji nije mogao šutjeti” na festivalu u Cannesu hrvatska javnost saznala je za Tomislava Buzova.
Tomo Buzov oficir je JNA porijeklom iz Kaštel Novog i živio je u Beogradu i u veljači 1993. skinut je u Štrpcima s vlaka i nakon toga ubijen te mu se gubi svaki trag. Na različitim izvorima različit je broj ubijenih osoba, to u konačnici nije bit ovoga film. Bit je ta da je on u tom trenutku pokazao jednu čovječnost i hrabrost i poslao univerzalnu poruku da treba pružiti otpor nepravdi jer se zauzeo za Bošnjake, odnosno muslimane koje su pripadnici Belih orlova počeli skidati s vlaka.
U tzv. mainstream medijima se postavlja pitanje zašto smo za tog čovjeka tek sad čuli, zašto nije dobio ulicu, zašto nije dobio neko priznanje.
Navedeno je na društvenim mrežama komentirao i novinar Marin Vlahović:
”Sutra je Dan državnosti Republike Hrvatske, a ljevičarski mainstream mediji propagiraju tezu prema kojoj je hrvatska država nešto dužna Tomi Buzovu, umirovljenom oficiru JNA, koji je ranih devedesetih živio u Beogradu. Buzov nije pustio glasa, niti maknuo prstom za vrijeme zvjerskih napada i zločina nad Hrvatima u Borovu selu, Dalju, Vukovaru, Škabrnji i drugim mjestima. Iako je u Srbiji tih ranih devedesetih godina bilo ljudi koji su javno protestirali protiv agresije na Hrvatsku, Buzov nije bio među njima. Najvjerojatnije je i dalje jugoslavensku armiju smatrao svojom vojskom, a hrvatske branitelje ustašama. Zato je možda nešto i rekao kada su Beli Orlovi otimali Bošnjake iz vlaka. Moguće da je mislio, neće mene, ja sam njihov. Što mu je točno bilo u glavi, ne možemo znati, kao što zapravo ne znamo ni kako se odigrala cijela scena, jer je tu scenu i cijeli događaj, Hrvatskoj ispričao Boris Dežulović, čovjek kojemu sjećanje na Vukovar toliko smeta, da je opsovao Grad i njegove žrtve i to uoči obljetnice. Za to je dobio nagradu novinara godine. Kad je tako, odnosno pošto je ova država toliko progresivna u vlastitoj auto-negaciji i auto-destrukciji, dajte onda Buzovu, ulicu, trg i spomenik. Sretan Dan državnosti…”
Mi bismo dodali iako je Tomo Buzov napravio jedno hrabro djelo, daleko je iza svih onih osoba kojima bismo mi kao Hrvatska trebali dati priznanje.
Navedno je komentirala i poznata hrvatska braniteljica, spisateljica i kolumnistica portala Direktno Tanja Belobrajdić koja je gostovala je emisiji “Nova era” na Televiziji Slavonije i Baranje i između ostalog navela:
”Taj film bi se možda prije trebao zvati ‘Čovjek koji je prestao šutjeti’ jer do veljače 1993. godine, kao Hrvat i kao netko tko je živio u Srbiji i tko je umirovljeno vojno lice, prešutio je Vukovar, Škabrnju, Dubrovnik, stradanje svog naroda pod agresijom one vojske u kojoj je on do jučer radio.”
