Prije više od 30 godina, 19. listopada 1992. u Novoj Biloj, u prostoru pastoralnog centra župne crkve Sv. Duha utemeljena je Ratna bolnica HVO-a, poslije franjevačka, a sada Hrvatska bolnica „Dr. fra Mato Nikolić“.
Kako je jednom prilikom kazao ratni kirurg, prim. dr. Tihomir Perić: „Bolnica je bila i ostala simbol patnje i stradanja Hrvata u Lašvanskoj dolini te simbol borbe za ostanak i opstanak hrvatskog naroda u Lašvanskoj dolini, ali i cijeloj srednjoj Bosni.“
U razdoblju od 19. listopada 1992. do 1. travnja 1994. godine, u franjevačkoj bolnici-crkvi ukupno je zbrinuto 14.500 pacijenata, a bolnički je liječeno 7.260 pacijenata. U veoma teškim uvjetima, izvedeno je 1.260 operativnih zahvata u općoj anesteziji i oko 4.200 operativnih zahvata u spinalnoj, lokalnoj anesteziji. U rodilištu, koje se nalazilo u susjednoj kući, rođeno je 721 dijete. Mjesečno je u prosjeku obavljano 40-50 porođaja, 50-60 osoba dnevno je podizalo lijekove iz bolničke ljekarne. Jedna velika, prava bolnica teško bi izdržala ovakav tempo rada. Bolnica je pokrivala čitavo stanovništvo Lašvanske enklave, njih oko 70.000.
Tisuće prijema u tako kratkom roku, često su osoblje bolnice dovodili do ruba izdržljivosti. Liječnici, medicinske sestre i tehničari i sami su proživljavali bol zbog izgubljenog doma ili osobe. U ožujku 1993. godine, u bolnici je bilo 30 uposlenih, u srpnju 95, a studenom iste godine zabilježeno je 147 djelatnika.
U lipnju 1994. godine, u posjet Hrvatima Lašvanske doline, dolazi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. On tada obećava izgradnju nove bolnice, a u listopadu iste godine polaže se i kamen temeljac za novu Hrvatsku bolnicu “Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Biloj. Bolnica je dovršena i otvorena 1999. godine i stoji na raspolaganju svim stanovnicima Lašvanske doline.
HVALA SVIM HEROJIMA U BIJELOM TOG VREMENA !
Danas, nakon više od 30 godina od nemilih događaja, sjećanje na ratnu bolnicu smješteno je u nekoliko kvadrata Spomen sobe, koja je otvorena 2000.
U tu sobu smještena je oprema i aparati sačuvani iz vremena dok je ratna bolnica bila u sklopu župnog ureda. Na zidovima se nalaze fotografije znamenitih osoba koje su posjetile bolnicu, ali se vide i fotografije običnih ljudi u ratnom vihoru. Slike krvavog pribora, peći na drva oko kojih se griju ranjenici, stakla na prozorima zamijenjena najlonom te brojna uokvirena priznanja, svjedoče o kakvoj se herojskoj borbi radilo.
”Žitelji Nove Bile, Hrvati, katolici, poznati po svojoj tradiciji, običajima i kulturi pokazali su tijekom prošloga rata veliku hrabrost i odlučnost u obrani svojih domova gdje žele ostati i opstati.
Zasigurno je Nova Bila mjesto za koje se može reći: „Preživjeli su u ratu, trebali bi u miru!“.
Zaslužuje li onda takvo mjesto i njezini žitelji, nakon skoro 30 godina, da Spomen soba na ratnu bolnicu bude preuređena u muzej?!” piše Ivica Džambas za centralna.ba
