Izbor uredništva

Bez ”mainstream” medija Covid totalitarizam ne bi bio moguć! Hoće li itko odgovarati za ogromnu štetu koju su nam nanijeli?

Svojedobno je Karolina Vidović Krišto upozorila da su mainstream mediji ”megafoni laži” koji ne dopuštaju istinsko istraživanje činjenica te da prikrivaju afere. Tijekom pandemije COVID-a ta se tvrdnja možda nikada nije jasnije potvrdila. Umjesto da rade svoj posao, mediji su postali desna ruka vlasti – pretvorivši se u PR servis stožera i farmaceutskih korporacija, o čemu smo u više navrata pisali.

Podsjetimo i na slučaj s početka epidemije, kada je premijer Plenković pozvao glavne urednike na sastanak i s njima ”dogovorio” način izvještavanja o pandemiji, naravno u interesu vladajućih. Ili pak na scenu s konferencije za novinare, kada je prilikom predstavljanja plana cijepljenja davao lekcije medijima o tome kakva bi trebala biti njihova uređivačka politika u kampanji cijepljenja.

Danas, više od 5 godina od početka covid plandemije, u tzv. mainstream medijima možemo čitati upravo ono na što smo mi upozoravali još prije četiri godine. Tada su nas etiketirali kao teoretičare zavjera, a ”ministarstvo istine” ograničilo nam je doseg na najvećoj društvenoj mreži.

Tortura kakva nije viđena desetljećima nije dolazila ni od vojske ni od tajnih službi – dolazila je iz novinarskih redakcija, iz pera medija u službi državne vlasti. Riječ je o sustavnom progonu i javnom sramoćenju svakoga tko se usudio misliti drugačije. Ovo je bio klasični zločin protiv čovječnosti: ciljano psihičko uništavanje, stigmatiziranje i marginaliziranje pojedinaca koji nisu slijedili liniju službene propagande.

Najvidljiviji primjer bio je portal Index, koji se pretvorio u svojevrsni “strojnicu” za progon i javno ponižavanje svakoga tko je imao drukčije mišljenje. Svaka kritika vlasti bila je ismijana, etiketirana i zloupotrebljena za medijski linč. Index, zajedno s drugim mainstream medijima, služio je kao produžena ruka vlasti, legitimirajući nepravdu i manipulirajući javnim mnijenjem.

Ovakva praksa ostavila je duboke ožiljke na našem društvu i pokazala do koje mjere mediji mogu postati instrument represije kada se uklope u interese moći. Danas, kad gledamo unatrag, jasno je da je manipulacija, zastrašivanje i medijski linč bio planirani projekt, a ne slučajna pogreška.

Sjećamo se i prostituirane i demolirane znanosti transformirane u scijentizam, sjećamo se niza protudemokratskih presedana – od praćenja građana preko GPS-a do blokade privatne imovine u bankama, sjećamo se milijuna ljudi bačenih u apsolutno siromaštvo, sjećamo se milijuna djece s nepovratno oduzetim školovanjem, sjećamo se svih pojedinaca koji su preminuli u samoći u ime javnozdravstvenog kulta, sjećamo se djece u bolnicama koja zbog nečijih interesa nisu mjesecima mogla vidjeti svoje roditelje, sjećamo se uništenih poslova, planske psihološke propagande, prijetnji, ucjena, segregacija, sustavnih zastrašivanja, dehumanizirajućih uvreda, službenih omasovljenih laži, totalitarne retorike i politike, rušenja slobode govora i ostalih individualnih sloboda i tako dalje.

Ukratko, dobro se sjećamo kakav je totalitarni i parareligijski zloduh okupirao našu civilizaciju. I ne – skrivanje tog planskog uništenja našeg društva pod velo grotesknog humora neće vam proći. Naprosto je previše zla načinjeno i previše civilizacijskih ograda pregaženo da bi se tome ikada mogli smijati.

Izvor:Sapere Aude/crodex.net

crodrex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button