Francuska, 1972. godine. Toga dana u vojarni Legije stranaca u tijeku je promjena identiteta novopridošlog vojnika, 20-godišnjeg Brune Zorice. Ime oca: Marko. Ubrzo je Marko postao Milan. Ime majke: Marija. Postala je Magdalena. Mjesto rođenja: Ivanić Grad.
Danas, 49 godina poslije, Bruno Zorica ponovno se predstavlja svojim imenom, kojem je tek dodao nadimak Zulu, kako ga zovu suborci i prijatelji. U međuvremenu, u odori Legije stranaca prošao je, kaže, “pola svijeta”, a u odori Hrvatske vojske Domovinski rat od prvog do posljednjeg dana. Iza bivšeg legionara i umirovljenog brigadira HV-a, ratnog zapovjednika bojne Frankopan, mnoge su bitke na nekoliko kontinenata, dvije rane kao posljedice borbi, jedan propali brak, troje djece s dvije različite žene i život prepun uspomena dostojnih dobre knjige ili filma.
U ljeto 1991. sa svojim “Francuzima” stigao je u Kumrovec, u stacionar u kojem je zatekao Miljenka Filipovića, također bivšeg legionara, koji se u Hrvatsku vratio mjesec, dva ranije s generalom Rosom.
Miljenko je već formirao bojnu Zrinski pa, da se ne bi previše legionara grupiralo u jednoj postrojbi, odlučio se pristupiti formiranju bojne Frankopan. Ilija Tot kao najstariji legionar preuzima zapovjedništvo, a Zorica je imenovan dozapovjednikom, odnosno terenskim zapovjednikom
Bojnu Frankopan činilo je oko 200 pripadnika, među kojima je bila i nekolicina stranih dobrovoljaca te dvije žene. Bojna je djelovala na istočnom i zapadnom slavonskom bojištu tijekom 1991. godine, a tijekom 1992. godine ratovali su na južnom bojištu, kada su sudjelovali u deblokadi Dubrovnika te ponovnoj uspostavi bojišnice kod Šuice nakon što su srpske snage u travnju zauzele Kupres.
Krajem 1992. godine, za vrijeme preustroja Hrvatske vojske, raspušta se i bojna Frankopan, a njezini pripadnici većinom prelaze u 2. i 7. gardijsku brigadu te manjim dijelom u 1. hrvatski gardijski zdrug.
Bruno Zorica na svojem je ratnom putu prošao ratišta istočne i zapadne Slavonije, borio se u zadarskom i šibenskom zaleđu te sudjelovao na ratištima u BiH. 1994. u Zbornom području Split postaje pomoćnik načelnika Operativnog centra, gdje je ostao sve do umirovljenja krajem 1998. godine.
Brunu Zoricu pamtit će se kao zapovjednika koji je stalno bio na terenu sa svojim suborcima te s njima održavao dobre odnose, ali i po zanimljivom načinu podizanja morala među svojim vojnicima – u napad na Riliće nosio je kaubojski šešir, a u operaciji Maslenica Mickey Mouse kapu.
