Ivan Pokupec u otvorenom pismu mladom policajcu upozorava kako se dostojanstvo službe ne brani čuvanjem ideoloških simbola, nego služenjem narodu i vlastitoj savjesti.
Mladi moj prijatelju,
prošlu noć si proveo na nogama. Ali ne štiteći građane ove države od kriminala, ne zaustavljajući pljačke, ne u zasjedi čekajući nekakve mafijaše… Proveo si ju čuvajući LGBT “zastave”, da ih netko ne bi slučajno skinuo s jarbola u centru Zagreba.
I neću o tome kako je Tomašević uzeo novce građana kako bi te platio za to. Ni o tome kako ta “zastava” nije propisano državno, regionalno, ni gradsko znakovlje. Ti nemaš puno s tim.
Znam, ti “samo radiš svoj posao”. Razumijem.
Posao koji je inače puno zahtjevniji, naporniji… Ružniji. U kojem se svaki dan moraš nositi s budalama, narkomanima, silovateljima, ubojicama… S osrednjom obukom, nikakvom opremom i nula poštovanja od nadređenih.
Nije ti lako.
Ali dopusti mi da ti skrenem pozornost na još nešto što se sinoć s tim “velebnim” zadatkom odigralo: pokazali su ti koliko im vrijediš.
Ne brini, nešto slično su napravili i meni u koroni. Pokazali su mi koliko im vrijedim kao profesor. Ne boj se, vidi u tome priliku!
Nisu te postavili pod državnu zastavu. Ni pod gradsku. Ni pod zastavu neke braniteljske postrojbe iz pobjedničkog rata. Ne, postavili su te da se cijelu noć sramotiš pod krpom koja simbolizira smrtni grijeh i čisti idiotizam – identitet izgrađen oko toga gdje stavljaš spolovilo.
Prepoznaj to i postavi si jedno jednostavno pitanje: vrijediš li više od toga?
Moj odgovor ti je: apsolutno!
Mlad si, život je pred tobom. Očito imaš ideale i moralni kompas, inače ne bi išao u takvu struku. Sve su šanse da si kvalitetna osoba. Razmisli o ovome što ti se sinoć dogodilo i – budi pametan.
Želiš li provesti život ispunjavajući naloge gorih od sebe? Bez poštovanja? Za nikakvu plaću? Nemoj ponoviti moju grešku i čekati četrdesetu da se odvažiš!
Znam, uvjeravaju te da je to “siguran posao”. Da “moraš biti sretan” što uopće imaš posao. Nijedno nije istina! On je rasprodaja dostojanstva u zamjenu za crkavicu!
Mladi moj prijatelju… Budi hrabar! Sjedni, razmisli što znaš, možeš i želiš raditi – za sebe! I kreni u život ispunjavajući svoje naloge, ne tuđe!
Obojane krpe nek’ čuvaju ljubičastokosi udrugaši s brokvom u nosu. Ti vrijediš više od toga. Bolji si od toga.
Nek’ te blagoslovi dobri Bog!
Tvoj prijatelj Ivan, (bivši) profesor
Izvor:Ivan Pokupec
