Ako postoji simbol dvoličnosti u hrvatskom novinarstvu, to je Hrvoje Zovko.
Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND), već godinama zauzima istaknuto mjesto na medijskoj i političkoj sceni. No, njegova karijera puna je kontroverzi i afera. Umjesto da bude jamac novinarskih standarda, njegovo ime često se spominje u kontekstu skandala i optužbi koje bacaju sjenu na cijelu novinarsku profesiju.
Zovko je zajedno sa Zoranom Šprajcom dospio u središte afere kada se pokazalo da je u prilogu u Dnevniku na godišnjicu pada Vukovara prikazao navodni transkript razgovora između prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i tadašnjeg zapovjednika obrane Vukovara, Mile Dedakovića Jastreba. Kasnije se ispostavilo da je transkript bio netočan, odnosno da su iz njega izvađeni dijelovi kako bi se stvorila dramatična, ali manipulativna slika političkog vrha Hrvatske u tom osjetljivom trenutku Domovinskog rata. Kritičari su ga tada optužili za svjesno fabriciranje sadržaja, čime je ustilu KOS-ovih uradaka iz devedesetih pokušao politički diskreditirati državne institucije iz ratnih godina.
Zovko je poznat po još nizu incidenata koji se vežu za njega. Navodno je Zovko uoči izricanja presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču, imao već pripremljen “film o Gotovini kao zločincu, o ‘Oluji’ kao zločinu pa je u studiju najednom nastala tuga i nevjerica nakon pravorijeka suca Merona kada je izrečena oslobađajuća presuda.
2015. godine sud je presudio u korist Hrvoja Zovka protiv Glasa Slavonije I Ivice Šole koji je objavio navedenu vijest jer je informacije koje je objavio dobio u ”formi trača te nije provjerio jesu li istinite”. Ivica Šola je u svojstvu svjedoka na sudu kazao kako je te informacije dobio redom od novinara i tadašnjih kolega Hrvoja Zovka: Hloverke Novak Srzić, Ozane Bašić i Tončija Kunjašića.
Više kolegica optužilo ga je za mobbing i neprimjereno ponašanje, a HRT je tada pokrenuo internu istragu koja je rezultirala njegovim udaljenjem s uredničke funkcije. Zovko je sve optužbe odbacio, tvrdeći da je riječ o politički motiviranim napadima zbog njegova sindikalnog angažmana i borbe za slobodu medija. No, ta afera ostavila je dubok trag i dodatno podijelila javnost po pitanju njegova profesionalnog integriteta.
Posebno je znakovito da Zovko, kao predsjednik HND-a, istovremeno nastupa kao moralni arbitar i zaštitnik novinarskih sloboda, dok ga istodobno prate ozbiljne optužbe koje idu protiv osnovnih etičkih normi novinarstva i profesionalnog ponašanja.
Nedavna vijest o njegovu angažmanu u političkom pokretu „Novi optimizam“ u Srbiji dodatno otvara pitanje granica između novinarskog aktivizma i političke angažiranosti, što u profesionalnim novinarskim krugovima u svijetu smatraju nepoželjnim miješanjem uloge novinara i političkog aktera.
Ako je Zovko mjerilo „slobodnog i profesionalnog novinarstva“ u Hrvatskoj, onda nije čudno što povjerenje javnosti u medije godinama nezaustavljivo opada. A možda je pravo pitanje: je li HND danas zaista branik novinarskih sloboda ili tek još jedan poligon za osobne i političke obračune?
U normalnoj državi ovakvim novinarima više ne bi bilo uopće mjesta u ozbiljnim medijskim kućama, ali ovo pokazuje i kakva je trenutna medijska i novinarska scena u Hrvatskoj.
