Čovjek koji je svojim pogocima i uništavanjem dvaju tenkova te jednog oklopnog transportera promijenio tijek ratovanja na livanjskoj bojišnici zajedno sa suborcima koji su stigli iz HV-a te dragovoljcima iz HVO-a. Priča je to o obrani Livna, odnosno sela Čelebića i Rujana, Hercegovine i sprječavanja podjele Hrvatske na dva dijela u Dalmaciji koje su nakon osvajanja Kupresa pokušale ostvariti srpske snage iz JNA i srpskih paravojnih postrojbi z BiH i Krajine. A situacija je bila dramatična.
U rano jutro 23. travnja 1992. započeo je snažan udar po livanjskom polju najprije haubicama, a zatim i prodor oklopom zajedno s 1200 pješaka. Jedna tenkovska kolona kretala se južnim rubom Polja, cestom iz smjera Sajkovići – Čaprazlije u smjeru Rujana, a druga se spuštala sjevernim rubom iz smjera Bojmunte – Vrbica napadajući Čelebić.
Probijena je crta prema Rujanima. Postrojba dragovoljaca iz Hrvatske, oko 200 Mambi, oštro se sukobljava sa srpskim agresorom. Nakon što su vidjeli da vojnici iz HV-a odolijevaju i domaći dragovoljci su se osokolili. Snagu Mambi i pridruženih dragovoljaca možda najbolje dočaravaju riječi Borisa Jacovića, zapovjednika skupine.
– Da se prema mom terenu približavala ovakva utrenirana skupina, izvrsno opremljena, neizmjernog iskustva, puna motiva i odlučnosti, moram priznati da bih razmišljao da je zaustavim svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima da ne prijeđe državnu granicu! A onda druga maljutka pogađa transporter. Situacija se posve mijenja.
Kupola tenka T-84 koji je pogođen 23.04.1992, u selu Donji Rujani, općina Livno. Pogodak je izvršio Mario Nađ iz Osijeka, tenk pogođen Maljutkom.
– Normalno da je bilo panike među ljudima. Ali kada su vidjeli da je tenk pogođen, da gori transporter, da i oni padaju, sve se preokrenulo. Do kraja dana smo vratili položaje i očistili cijeli teren – svjedoči Nađ.
U nastavku pogledajte odličan podcast u kojem Mario Nađ govori o sudbonosnom danu za Livno ali i o ostalom svom ratnom putu:
