Politička analitičarka Ivana Marić se osvrnula na presudu Suda za ljudska prava u Strazbourgu po tužbi Slavena Kovačevića protiv Bosne i Hercegovine.
– Šta reći o presudi koja se zasniva na apelaciji osobe, čija etnička pripadnost je fluidna kategorija, a sve u ovisnosti od potreba, baš kao i nacionalnost onoga kome je savjetnik.
Presuda će odlično poslužiti populistima, koji ništa nisu uradili za BiH, da dobiju još koji dodatni poen i da još više podignu nacionalne tenzije i dodatno udalje narode, a BiH je dobila još jednu presudu koju neće implementirati.
Željko Komšić je osoba kojoj je SDP na izborima 2006. dala mogućnost da pokaže da i Bosanac može biti član Predsjedništva BIH. Komšić je imao priliku da pokaže da je član Predsjedništva koji se bori za prava svih građana BiH, od Gacka, Livna, Prijedora, Orašja… Međutim, Komšić je tu priliku prokockao i odabrao da se priklanja većini, a na kraju je završio kao SDA priljepak i drugi bošnjački član Predsjedništva BiH.
Komšić je imao više od 20 godina na djelima pokaže koliko mu je stalo do BiH i njenih građana, a on je tih više od 20 godina iskoristio da pokaže da mu je najvažnija fotelja i da je spreman za nju da se bori do zadnjeg člana DF-a.
I sada taj Komšić, njegov fluidno nacionalni savjetnik i ostali DF-ovce kao pobjedu slave presudu Europskog suda za ljudska prava, kao da će ta presuda biti objeručke prihvaćena i usvojena, kao da nije podigao nacionalne tenzije do te mjere da su sada šanse za Bosance i Hercegovce manje nego direktno nakon rata i kao da je do sada, zajedno sa svojim bliskim partnerima SDA, proveo sve ostale presude Suda u Strasbourgu. Ma hajte molim vas – navela je Marić.
