Veliki hrvatski glumac i branitelj Sven Lasta danas se rijetko spominje u medijima, kao i Sunja, koju je obranio zajedno sa Slobodanom Praljkom, Miroslavom Međimorcem i mnogim drugim hrvatskim braniteljima.
Sven Lasta je rođen na današnji dan, 18. travnja 1925. godine, u Pakracu . Veliki hrvatski glumac Sven Lasta danas se rijetko spominje u medijima, kao i Sunja, koju je obranio zajedno sa Slobodanom Praljkom, Miroslavom Međimorcem i mnogim drugim hrvatskim braniteljima.
Početkom velikosrpske agresije na Hrvatsku dragovoljno se uključio u Domovinski rat. U 488. broju časopisa „Vijenac“ Goran Galić opisao je životni put Svena Laste:
“U jednoj od brigada, tzv. umjetničkoj satniji Hrvatske vojske, bio je i umjetnik kojega se prisjećamo, Sven Lasta, od milja zvan Glumac i sunjski Deda. Lasta je imao trnovit životni put. Kao gimnazijalca, uhitila ga je vlast NDH, odležao je osam mjeseci u Lepoglavi, poslije glumio u partizanskom kazalištu, a nakon Drugoga svjetskog rata završava Zemaljsku glumačku školu i postaje glumcem Hrvatskoga narodnog kazališta.
Komunisti su tražili da se odrekne brata Fedora, liječnika i Staljinova stipendista koji je podupro Rezoluciju Informbiroa i ostao u Sovjetskom Savezu, ali Lasta odbija njihov zahtjev i izlazi iz Partije u vrlo nepovoljnim vremenima. Priključuje se tada Branku Gavelli i mladim glumcima koji osnivaju Zagrebačko dramsko kazalište, a kad poslije Gavelline smrti teatar pod utjecajem ideološkog nadzora počinje mijenjati estetski koncept, Lasta 1965. protestno prvi napušta instituciju.
Znatan dio glumačke karijere radio je kao slobodni umjetnik, najviše u zagrebačkome Teatru &TD, igrajući psihološki produbljene likove, a nastupao je i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Djelovao je kao kolumnist Hrvatskoga slova, kazališni pedagog na Akademiji dramske umjetnosti, a zapažene uloge ostvario je i u nizu TV-drama i filmova poput „Poslije predstave“ Antuna Vrdoljaka, „Mirisi, zlato i tamjan“ Ante Babaje, „Noć poslije smrti“, Branka Ivande i „Vrijeme ratnika“ Dejana Šorka. U ranu jesen 1991., nedugo nakon dva infarkta, u 66. godini pridružuje se braniteljima Sunje, s kojima je dragovoljno branio Hrvatsku četrnaest mjeseci, a svoj ratni put nastavlja u Bosanskoj Posavini, gdje ga ni ranjavanje nije zaustavilo u borbi za slobodu i ideale, koju je vodio sve do smrti 1996.”
Njemu u čast danas se održava manifestacija “Dani Svena Laste – sjećanje na branitelje Sunje“, a u parku u središtu Sunje postavljen je original njegova poprsja, što dovoljno govori o tome koliko je dubok trag ostavio u obrani ljudskosti, slobode, dostojanstva i Domovine.
Lasta je upravo na željezničkoj postaji u Sunji, poput Siniše Glavaševića, u svom dnevniku bilježio ljudsku zloću, uspomene na neke prerano završene priče, ali i zajedništvo koje je rodila želja za slobodom, borbu za život i ideale u Malom Vukovaru, kako su Sunju tada nazivali domaći i strani mediji. Napisao je i poznatu pjesmu Piše Sunja Vukovaru, naslov koje posuđuje i kazališni redatelj i Lastin suborac Miroslav Međimorec za svoju knjigu.
Izvor ;Borna Marinić/HKM
