Iako se iskreno nadamo da su uhićeni Hrvati nevini, nitko ne zna kakav će biti ishod ove trakavice.
Međutim, ono što zapanjuje jest ponašanje hrvatske države koja je digla cijeli sustav na noge i angažirala sve međunarodne diplomatske kanale kako bi Hrvati u Zambiji bili spašeni. Ne zaboravimo kako su to osobe koje su optužene za trgovinu djecom, a država se ponaša kao da je riječ o sudbonosnome pothvatu za hrvatski narod.
Ovdje moram napomenuti, da nemam ništa protiv, dapače smatram posebnom dužnošću, pomoć države našim državljanima u inozemstvu kroz razne zakonom propisane oblike konzularne i humanitarne pomoći ali ovaj vrlo motivirani spasilački tim u Zambiji obilato prelazi mjeru konzularne i humanitarne pomoći.
Svjedoci smo da su tijekom posljednjih dvadesetak godina, desetine, možda i stotine Hrvata, bili su pritvarani i ubacivani u razne političke sudske procese u Bosni i Hercegovini, gdje su im nerijetko i pakirana razna kaznena djela i stvarni ili izmišljeni zločini.
Međutim, ne sjećam se da je ikada Republika Hrvatska poduzimala ikakve konkretne diplomatske inicijative za njihovo oslobađanje.
A da i ne govorimo o pravima koji se godinama Hrvatima u BiH oduzimaju.
Da se Hrvatska država barem u pola borila za Hrvate u BiH kao za Hrvate u Zambiji njihova situacija bi sigurno bila znatno povoljnija.
Taj nesrazmjer u pomoći i percepciji, nije vezan isključivo uz (ne)aktivnost hrvatske države, već i globalističke interesne krugove, koji staju na stranu Hrvata, samo kada to odgovara njihovoj agendi i planovima.
Ova slika najbolje daje usporedbu borbe Hrvatske države za BiH Hrvate sa jedne, a Hrvate u Zambiji sa druge strane
