Svetom misom zadušnicom , 9. siječnja 2023. godine, u 11 sati, na groblju Topala kod Viteza, obilježiti će se 30. godišnjica ratnog zločina “Armije R BiH” u Buhinim Kućama kada je na svirep način ubijeno 36 civila i pripadnika HVO-a. Sv. misi će prethoditi polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod križa na ulazu u groblje.
Nakon krvavog Badnjaka 1993. u Križančevom selu, gdje je masakrirano i ritualno ubijeno 64 Hrvata (većinom civila), u Buhinim kućama je 9. siječnja 1994. godine na još monstruozniji način ubijeno još 36 Hrvata, 27 civila i 9 vojnika HVO-a.
Tog dana u napadu muslimanskih postrojbi, u kojima je bilo i stranih plaćenika, uglavnom mudžahedina koji su, nakon što su ‘završili’ misiju u BiH, nastavili svoje zločine diljem svijeta, u Buhinim kućama, prigradskom naselju Viteza, svirepo je ubijeno je 36 Hrvata: 27 civila, o kojih osmero djece i četiri žene te starci, a 9 zarobljeno je i ubijeno vojnika HVO-a. Sve se to događalo na kućnim pragovima i u dvorištima Hrvata koji su bili u svojim kućama.
Najmlađa žrtva dvogodišnji Danijel Grbavac
Najmlađa žrtva pokolja bio je dvogodišnji dječak Danijel Grbavac. Hrvatski branitelji su zarobljeni i masakrirani. Identifikacija koja je izvršena mjesec dana kasnije u Vitezu, u veljači 1994. godine, najbolje govori o kakvim se krvnicima radilo budući da su tijela hrvatskih branitelja izrezana i motornom pilom na dva dijela, poput tijela ubijenog Marka Buhića.
Prema podacima udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO Vitez, u 316 dana koliko je trajala opsada Viteza od strane Armije R BiH, ubijeno je 653 Hrvata.
Osim boli za ubijenima, Hrvate Viteza i BiH boli i činjenica da za taj strašan muslimanski zločin još nitko nije odgovarao pred sudom BiH. Također boli i to što taj zločin nad Hrvatima pojedini hrvatski mediji namjerno zaobilaze i o njemu ne pišu, ali stalno nameću hrvatske zločine počinjene nad muslimanima.
Ono što je najmonstruoznije u svemu jeste činjenica kako su Buhine kuće, kao i Križančevo selo, mjesto monstruoznih zločina za koje nitko nije nikada odgovarao, iako se znaju i izravni počinitelji i nalogodavci, kao i politički pokrovitelji iz Sarajeva.
Obitelji žrtava izgubile su povjerenje u institucije BiH da će procesuirati bivše pripadnike Armije RBiH koji su odgovorni za taj svirepi zločin.
Kako je prije par godine napisala novinarka Glorija Lujanović, zločin u Buhinim kućama je samo jedan u nizu kampanje zločina tzv. Armije RBiH u Središnjoj Bosni, svireposti njihovih vojnika i činjenice kako nije riječ ni o kakvim sporadičnim incidentima, nego sasvim sigurno, organiziranom planu etničkog čišćenja Hrvata iz Središnje Bosne i pretvaranja tog prostora u bošnjačko-muslimanski što su snage HVO-a, iako u okruženju, braneći se od 10 puta snažnijeg i naoružanijeg protivnika, uspješno zaustavile.
U borbama za oslobađanje Buhinih Kuća poginulo je još 9 pripadnika HVO-a, a ranjeno ih je više desetaka. U završnim borbama za oslobođenje Buhinih Kuća, 14. veljače, teško je ranjen Josip Plavčić Đokac, zapovjednik III. satnije I. bojne „Viteške“ brigade HVO-a. Dan poslije, 15. veljače, preminuo je u Franjevačkoj crkvi – bolnici „Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj.
Izvor:Fenix-magazin/SIM/V.L.
