Na današnji dan ,5. lipnja 1948., rođen je biskup Petar Šolić u selu Sutini kraj Muća.
Na blagdan Bogojavljenja 6. siječnja 1992., papa Ivan Pavao II. zaredio ga je za biskupa u bazilici svetog Petra u Rimu a zanimljivost je da je prije ređenja Šoliću pristupio nadbiskup Giulio Einaudi , prvi apostaolski nuncij u hrvatskoj , te mu pokazao govor kojim će biti zaređen. Kada je Šolić vidio da će biti predstavljen kao da dolazi iz Jugoslavije, odbio je poći prema Bazilici sv. Petra . Rezultat je bio da ga je Ivan Pavao II predstavio kao svećenika zaređenika za biskupa iz Hrvatske. pomoćni biskup Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Petar Šolić.
Biskupsko poslanje Petar Šolić je obavljao svega 11 mjeseci jer je na blagdan svetog Nikole, 6.12. 1992. biskup Petar Šolić tragičnom smrću otišao premlad s ovoga svijeta, u 45. godini života.
Smrt je biskupa Šolića zatekla na putu u neretvansko selo Otrić-Struge, gdje je trebao predvoditi misno slavlje za blagdan župnog zaštitnika sv. Nikole. Večer prije zadnji je put bio u javnosti na koncertu Miše Kovača na splitskim Gripama. Manje je poznato kako je mjesec dana ranije bio u pastoralnom pohodu Hrvatima u Kanadi, gdje je doživio lakši srčani udar. Izgleda da mu se to dogodilo i toga nedjeljnog jutra, 6. prosinca 1992., negdje oko 9 sati, nedaleko od Ploča, kada je vozeći po mokrom kolniku jadranske magistralne ceste kod mjesta Baćine prije većeg zavoja naletio na kamion svojim osobnim automobilom, pri čemu je u žestokom sudaru ostao na mjestu mrtav.
Misu i sprovodne obrede za biskupa Šolića 12. je prosinca u konkatedralnoj crkvi sv. Petra u Splitu predvodio nadbiskup Ante Jurić, a koncelebrirali su kardinal Franjo Kuharić, apostolski nuncij Giulio Einaudi, gotovo svi hrvatski biskupi, više od 300 svećenika, predstavnika državnih vlasti i vjerničkog mnoštva.
Prema želji izraženoj u oporuci, njegovo tijelo pokopano je u obiteljskoj grobnici u rodnoj mu župi Neorić. Rođen je inače u obližnjem selu Sutini koje pripada toj župi.
Prebrzo je zaboravljen biskup koji je ostavio veliki trag ne samo u mjesnoj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji nego i u cijeloj Crkvi u Hrvata, osobito osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Kao dugogodišnjem duhovniku i profesoru u Sjemeništu i u Bogosloviji u Splitu, moglo se bilo organizirati barem dolazak sjemeništaraca i bogoslova na misu.
Spomenimo samo kako je kao odgojitelj podigao brojne generacije svećenika, od kojih istaknimo samo nekolicinu: dubrovačkog biskupa Matu Uzinića, otpravnika poslova Svete Stolice u Hong Kongu mons. Antu Jozića i dr. don Tonča Matulića, donedavnog dekana KBF-a u Zagrebu.
Javno je najpoznatije njegovo djelovanje duhovnika mladih u splitskoj crkvi svetog Filipa Nerija, i u to je vrijeme bio i osuđen na komunističkom sudu radi propovijedi u Sinju. Također, ostat će trajno zapisan Šolićev veliki pa i presudni obol u radu biskupske komisije za Međugorje, na temelju kojeg je donesena famozna Zadarska izjava 10. travnja 1991., po kojoj su biskupi, uz pastoralnu skrb za vjernike, dopustili hodočašća u Međugorje. Konačno su ovih dana odobrena i službena crkvena hodočašća u Međugorje.
