Prvi sam put čuo i pročitao ime i prezime Vladimira Matijanića kada je taj Indexov medijski div poslao otvoreno pismo Stjepanu Tuđmanu, sinu pokojnog predsjednika Tuđmana
Dana 11. kolovoza moj prijatelj Dikan se “smrznuo” na fejsu. Komemoracija na N1. “Jel’ umro papa Franjo?”, pita se Dikan. Ne, ne! Nije Papa, ali je sjajni novinar Indexa Vladimir Vladimirović Matijanić preminuo u 51. godini života.
Da je pokojnik bio vrijedan tog tužnog i spektakularnog rastanka, o tome nema ni zrnca sumnje. Do sada je od opake korone umrlo kod nas preko 16.400 ljudi. Koliko samo među njima ima nesretnika koji nisu na vrijeme dobili pomoć? E, to ne znam. Ali da je naš Vladimir zaslužio više od drugih to nije ni najmanje sporno. Vlado je, najkraće rečeno, bio “čovek”.
Prvi sam put čuo i pročitao ime i prezime Vladimira Matijanića kada je taj Indexov medijski div poslao otvoreno pismo Stjepanu Tuđmanu, sinu pokojnog predsjednika Tuđmana. On, onako iskren i dobronamjeran, iz prve ruke otkriva Štefu fascinantnu istinu: “Otac ti je bio ozbiljan kreten!”.
I zla sudbina je htjela da nas baš sada, kad je Vladimir Đukanović – jedan od prvaka Vučićeve “Napredne stranke” – najavio “denacifikaciju na ceo Balkan”, naš nas Vlado ostavi same na milost i nemilost svih “kretena” koji su 5. kolovoza 1995. g. zabili vojničku čizmu u gu**cu svih koji dijele mišljenje Matijanića i “uglednih” Indexovaca o prvom hrvatskom predsjedniku.
Kad je zbog podjele love riknuo Feral, ljevičari su pohrlili Babiću…
Jeste li ikada pročitali na tom portalu neku vijest prenesenu iz “The Observera” ili “Guardiana”, a da niste primijetili uz naziv i pridjev “ugledan”?. To, iskompleksirani ljevičari kade jedni drugima. Tako je jednog lijepog dana “ugledan” postao i portal Indeks. Kad je zbog podjele love “riknuo” Feral Tribune, ljevičari, kriptokomunisti, orjunaši i razna druga djeca Miljenka Smoje pohrlili su k Matiji Babiću uvjereni da je to “medijski” salon ljepote koji će im malo ispeglati jugo-nostalgičarske akne. Završilo je kao u onom vicu o Fati i Muji.
Izlazi Fata iz salona ljepote, a Mujo ju pita: “Što je? Jel’ ne rade?”
Dr. Ivica Granić, iskusni kirurg, gađa u “živac” pa kaže: “Kako stvari stoje, čini se da ne postoji osoba koja na neki način ne bi željela poentirati na pokojnom Vladimiru Matijaniću”. Smatra da su “samoreklameri najgora kategorija od tridesetak vrsti lešinara koji se vrte oko mrtvog Matijanića. Demagozi, politikanti, bleferi, populisti, redikuli, mediokriteti, kroatofobi, egocentrici, moralisti, egomanijaci itd…”.
Ali nitko od gore navedenih ni u dnu svoje jugo-glavetine nije ni zucnuo o tekstu pok. Matijanića koji je zaslužio barem kandidaturu za nekog hrvatskog Josepha Pulitzera: “Otac ti je, Stjepane, bog mu dušu prostio, bio ozbiljan kreten čijeg se rođendana ne bi trebao sjećati nitko u domovini…”.
Da je drug Vlado u onoj ‘domovini’ napisao da je ‘ljubičica’ ozbiljan kreten, završio bi na Golom otoku
Naravno, Vladimir Vladimirović se tada valjda sjetio rođendana “Ljubičice bijele” i spektakla trčanja štafete te proslava diljem Juge. Možda i tu “doktori” imaju svoje prste? Zamislite, javljati preko javnog medija “uglednog” Indexa sinu pokojnika da mu je otac kreten. E, to je za svaku pohvalu. To je za dići mu spomenik i to odmah, pa makar i u Borovu selu.
Da je, apstraktno govoreći, drug Vlado u onoj “domovini” napisao da je “ljubičica” ozbiljan kreten, završio bi na Golom otoku pa bi neki jugo-indeks izlazio samo tamo za otočke kretene.
Samo zlobno podsjećam na sudbinu židovske novinarke Janne Lebl. Tada dvadeset i dvogodišnja novinarka ispričala je vic kako je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom cvjećarskom natjecanju jer je uzgojila bijelu ljubičicu od sto kila. Nakon toga odrobijala je pet godina zatvora od travnja 1949. g do kolovoza 1951. g. Izgubila je preko 20 kg.
Varalice na kartama prve demaskiraju onog koji se drzne njih varati. Bivši nogometaši već nakon deset minuta znaju koji igrač ima dvije lijeve noge. Tako i kreteni, osobito oni visokokvalificirani, odmah nanjuše tko je nepozvan upao u njihovu “interesnu sferu”. Dobro, to je talent kao svaki drugi.
Iz Čečenije je u Ukrajinu kao pomoć Rusima upućen korpus padobranaca koji su ondje ionako padobranci.
K’o da se sve dogodilo 5. kolovoza jedne ružne godine
Matu Palića brinu “čari hrvatskog pravosuđa”. Mene također. Marko Francišković već skoro godinu dana leži u Remetincu zbog verbalnog delikta, navijačima Hajduka se određuje skoro “kolektivni” pritvor zbog sukoba s policijom, ali kad Sava Lešić, košarkaški četnik iz Srbije, zvekne sina hrvatskog policajca čekićem u potiljak, posljedice su pomalo tragikomične. “Mali” Sava visok dva metra i šest cm, težak 120 kila, ostaje na slobodi. Za njega pravosuđe “s posebnim potrebama” ima “razumevanja”. I to je za pohvalu.
Davorin Karačić, odvjetnik, gorko zaključuje: “Što ste se toliko nakačili na one jadne žene s kragujevačkim i tuzlanskim diplomama. Ja se kladim, da su one znale da su lažne, ne bi ih nikada kupile…!”. I tu ima kvalitativne razlike. Dok HDZ-ovi domoljubi kupuju diplome u Mostaru i Osijeku, SDP-ovi kadrovi kupuju u Kragujevcu i Banja Luci. No, vratimo se mi “nestašnom” Savi.
Košarkaš je Borca iz Čačka, hrvatski državljanin s hrvatskom putovnicom.
Incident se dogodio negdje na autoputu. Sava je izašao iz svog Jeepa, a prema njemu je krenula iz drugog auta mlada trinaestogodišnja “ustašica”. K’o da se sve dogodilo 5. kolovoza neke ružne godine, Sava, vidjevši da će izvući deblji kraj, pozvao “pusrugu” iliti suprugu u pomoć, a ona ošamarila “ustašicu” pa Sava i njegovi odoše s Jeepom u svoj srpski svet. Međutim, “ustaše” ne miruju.
Doznavši nekako da je “denacificirana” 13-togodišnja “ustašica” prodrla u Savin “srpski svet”, banuše nenajavljeni otac i brat opasne “ustašice”. Epilog je bio letvom u leđa i čekićem u potiljak. Otac 53-trogodišnjak je dobio letvom u leđa, a njegov 27-mogodišnji sin čekićem u potiljak pa kad je pao “na srpski svet” šakom mu je slomljen nos. Pravi pravcati Rašomon. Srbi kao i obično isključivo u samoobrani vukli su letvama i čekićem djevojčicu za kosu i pljuvali po njoj.
Malo “neverovatno”. Sava i njegovi su već u slobodnoj i naprednoj svojoj državi. Mi Hrvateki tek moramo pričekati da prođe par stoljeća pa da stvorimo takovu policiju i pravosuđe koje će znati procijeniti je li šamaranje, povlačenje djevojčice za kosu, mlaćenje njezine rodbine letvama i čekićem te lomljenje nosa, jel’ to zaista predstavlja samoobranu ili pokušaj ubojstva.
Ispada da policija u ovom slučaju štiti Savu i njegove
Da je to napravio ikoji pripadnik Torcide već bi ležao u Bilicama. Ali što kad se naš Sava prepao opasne 13-togodišnje članice “ustaške mladeži”. Usput rečeno, jedan od dvojice “napadača” koji su upali u “srpski svet” bio je hrvatski policajac u civilu. Bez obzira što nije bio u službi, smjesta je maknut s radnog mjesta. Naš Sava sad mirno spava.
On nije “rešio” hrvatskog policajca jer on policajac nije taj trenutak bio u službi. Bio policajac u službi ili ne, uvijek je policajac pa je tako naš siroti Sava napao čekićem službenu osobu i sad bi trebao praviti društvo onom pripadniku Torcide u Bilicama. Znam da je malo zamršeno. Ispada da policija u ovom slučaju štiti Savu i njegove. Ali to ste vi rekli i pomislili, a ne ja…
Predrag Mišić je hrvatski pravoslavac koji se četiri godine borio s Hrvatima za ovu državu. Kako na njega gledaju Pupovac i ekipa ne treba ni objašnjavati. Kaže Predrag: “Skandal. To se sada po novom tako zove. Nekad kad si čovjeka udario čekićem u glavu, bio je pokušaj ubojstva. Danas se to zove skandal. Šamarati djevojčicu od trinaest godina je samoobrana. Nekada je to bilo puno drugačije… Što vrijeme prolazi to su sve podmukliji i odvratniji. Skandal u priči je ministar suspendiravši policajca koji je branio svoje. Eto, to je nama naša borba dala”.
Sad evo male apstraktne usporedbe.
Kako bi u ovoj “demokratskoj” Srbiji prošao Hrvat visok preko dva metra koji bi udario 13-togodišnju djevojčicu? Da ne tupimo o letvi i čekiću za smirivanje srpskog policajca kojeg bi Vulin odmah udaljio iz službe. Sve varijante i mišljenja su poželjne, ali samo je jedna realna. Hrvat visok preko dva metra (može biti i NBA košarkaš) i njegovi prijatelji i rođaci sjedili bi u zatvoru. Ne samo u Srbiji nego u svakoj normalnoj državi na svijetu. Hrvatska “duboka država“” između ostalog, je i poltronska država. To znamo mi, ali to znaju i naše komšije pa zato i ne brinu o posljedicama svojih čina.
Dr. Manfred Dauster, njemački sudac koji je osudio Perkovića i Mustača, kaže: “Hrvatska ne razlikuje dobro od zla. Politička pitanja još rješavaju komunistički funkcionari, u medijima su tumačenja prepuštena bivšim komunističkim propagandistima, a u državnim institucijama odluke donose kadrovi čije su percepcije lojalnosti formirane u zagrljaju partije i UDB-e”.
Udruga Vigilare objavila je na svom Facebook profilu “plitku” propagandu. Naime, radi se o ilustraciji na kojoj je prikazano kako muškarac i žena dobivaju dijete, a više muškaraca majmunske boginje. Tvrdnja je možda bliska istini. Međutim, to je opasno razljutilo Domagoja Hajdukovića, SDP-ova zastupnika u Saboru. Zbog ovakve zločeste desničarske matematike Domagoj je zavapio: “Zar vas Boga nije strah?”. On je, naime, uvjeren da Bog ne priznaje matematiku kojom se služi Vigilare. E, to je već filozofsko pitanje.
Da je Adam bio Kinez, Eva sigurno tada ne bi s onakvim pogledom u očima zagrizla jabuku
Tko je taj koji može tumačiti Boga? Mnogi vjeruju da bi povijest čovječanstva otišla u potpuno drugom smjeru da je, recimo, Adam bio Kinez. Eva sigurno tada ne bi s onakvim pogledom u očima zagrizla u grješnu jabuku jer bi Adam prije toga pojeo zmiju.
Možda se majmunske boginje nikada ne bi ni pojavile da ima Boga, a možda bi Bog izazivao puno veći strah kod ljudi nego ga danas izaziva da su se majmunske boginje proširile poput korone. Možda nesposobnima ne bi dao sposobnost da sposobne učine nesposobnima!
Ako nekoga ipak nije strah Boga, onda je to Predrag Mišić, hrvatski pravoslavac koji se četiri godine borio s Hrvatima za ovu državu. I zato, ne samo zbog turizma, s nevjernicima i našim komšijama treba strpljivo, objasniti im naše povijesne traume i današnje komplekse. Recimo, tako je baš na Sinjsku alku “zalutala” jedna komšinica pa je zapitala gradonačelnika Sinja Miru Bulja što je to Alka. Bulj, onako pastoralno strpljiv i fin, odmah je udovoljio njenoj znatiželji:
“To vam je gospojo kao Oluja, samo što su oni bježali na konjima”. Boga nije strah ni Suzette koja mi je poslala sliku i tekst: “Nije mi jasno kako je kriminal bolje organiziran od države, a vode ga isti ljudi”. Ne bih se složio s njom, ali mogu objaviti.
Dok sve ovo pišem, sjetih se priče o štetnosti rakije. “Dobar dan! Imate li rakije?”. “Nemam!”. “Baš šteta”.
A popularna rakija je na vrhuncu moći u Srbiji. Na skupu izbjeglih Srba i SPC-a u Novom Sadu govorio je i “veliki” patrijarh (po našem dragom Papi Franji), dragi Porfirije. Tema je bila tzv. “Kristalna noć” početkom svibnja 1991. g. Neki “srpski” izlozi bili su razbijeni pa su dragog Porfirija podsjećali na pogrom Židova u Njemačkoj i Austriji koji se dogodio 9. i 10. studenog. Dragi “frend” zagrebačkih jugo-nostalgičara, koji su uživali jednom mjesečno u seansama kod “velikog” Patrijarha, zaboravio je objasniti pozadinu “zadarske kristalne noći”.
O papinom ‘velikom’ patrijarhu
Naime, tog istog dana Porfirijevi su četnici kod Polače ubili hrvatskog policajca Franka Lisicu iz Bibinja. Sve je to davno objasnio Papin “veliki” Patrijarh svojim seminaristima na četničkim seansama u Zagrebu. Zanima me osjećaju li ti jugovići danas barem trunak stida zbog pristanka na četničku indoktrinaciju “velikog Patrijarha”?. Ubojstvo Hrvata se ne spominje, ali razbijena stakla su za njega “kristalna noć”. Primitivno, dnevno političko huškanje uz europejske manire naše impotentne politike dvije su dijametralne metode kojima se služimo u medijskom ratu s istočnim komšijama.
Evidentno je koja je metoda uspješnija. Možda bi već bilo vrijeme da netko kaže “bobu bob, a popu pop…”, ali ne u EU diplomatskim salonima nego jednom običnom, svima razumljivom diplomatskom notom. Već čak i obične ljude pomalo nervira ta stoljetna hrvatska defanziva i ta hrpa svakodnevnih laži kojima se mi tobože superiorno ne želimo baviti. Predsjednik jednog popularnog nogometnog kluba nedavno je izrekao zgodnu usporedbu koja glasi otprilike ovako: ako pristaneš da se valjaš sa svinjom u blatu, uskoro se neće moći razlikovati tko je u tom blatu svinja….
Otočani na Braču zbog “cimer fraj” turizma više nemaju vremena baviti se lavandom. Sad se sve više bave bevandom.
Izvor: direktno.hr / Zvonimir Hodak
