Ne stišavaju se reakcije na skandaloznu najavu Ivane kekin iz Nove ljevice o brisanju murala koji simboliziraju otpor hrvatskog naroda velikosrpskom agresoru.
”Budući da je učinkovitost nove vlasti u Zagrebu dosad pala na svim ispitima osim ekspresnom uklanjanju po njima spornih murala gdje se, da ironija bude upečatljivija, pokazala i veća budnost od potrebne pa su prebrisani i oni koji navodno nisu trebali biti, u našem glavnom gradu postalo je prvorazredno političko pitanje koje još murale treba prefarbati. Čisto da se ne kaže da ni u čemu pomaka nema. Na tom tragu izgleda da je prvi na listi za odstrel mural Zvonimira Bobana na osnovnoj školi u Zagrebu koji „prikazuje nasilje“.
„Uspjesi naših sportaša i uspjesi hrvatskog naroda se mogu prikazivati kroz slike koje ne prikazuju nasilje“, rekla je Ivana Kekin i dodala da bi podržala njegovo uklanjanje. Premda je Ivana Kekin potpredsjednica Gradske skupštine i dolazi iz njegovih redova, a ne anketirana prolaznica, Tomašević o istom pitanju nema stav, nego će ga imati jednom u budućnosti kada šira javna rasprava kaže što je o tome politički oportuno misliti.
Budući da se gradonačelnik očito boji komentirati navedeni mural, ne preostaje mi drugo nego da reagiram i objasnim što je sve pogrešno u onome što je Kekin izjavila. Zato što se na muralu nalazi nogometaš, to ne znači da mural prikazuje uspjeh hrvatskog sporta. Naime ovdje nije riječ o slici „barbarskog“ slavlja nogometnog uspjeha, kao što sugerira izjava Kekin, pa time i poticaju na nasilje osnovnoškolcima jer navedeni mural ne prikazuje nasilje, nego baš suprotno – borbu protiv nasilja. On ilustrira pojedinca koji se usudio usprotiviti represivnom režimu i koji je stao u obranu slabijih, u konkretnom slučaju od jugo-milicije napadnutih zagrebačkih navijača.
U tom smislu njegova je odgojno-obrazovna poruka jasna, a može se sažeti na ono što je o tom događaju rekao Zlatko Kranjčar dvadeset godina kasnije: „13. svibnja dio je točke na i generacije 1990. koja je u sebi nosila revolt, a protiv tadašnjeg režima. Toga dana dala je poticaj stvaranju hrvatske države.
“Stoga je pravo pitanje za novu vlast sljedeće: Je li njihova reakcija na Bobanov mural tek signaliziranje pozerskog pacifizma, puko nepoznavanje ključnih povijesnih trenutaka ili izraz žaljenja što su se oni uopće dogodili?” piše Marija Selak Raspudić
