Postrojbe Jugoslavenske narodne armije i rezervisti iz Hercegovine i Crne Gore u prvoj polovini listopada 1991. okomili su se na hrvatsko selo Ravno, u trebinjskoj općini, u zaleđu Dubrovnika, da bi ga na kraju potpuno sravnili sa zemljom…
Time je zapravo počela velikosrpska agresija i na Bosnu i Hercegovinu, u vrijeme dok se Hrvatska, unatoč brojnim primirjima grčevito branila od opće ofenzive srbizirane armije. Razlog za ovaj zločin bio je izmišljen, kao u slučaju mnogobrojnih drugih mjesta. JNA je objavila da je uništeno “snažno ustaško uporište” iako u Ravnom nije bilo ni radno ni borbeno sposobnog pučanstva.
Ravno je, kao slabo razvijeno selo, tada u sastavutrebinjske općine, bilo malo bitno ili apsolutno nebitno bosanskohercegovačkoj vlasti. Negdje na dnu, naseljeno hrvatskim življem u stoljetnom dodiru sa srpskim pukom, nije osobito „tangiralo“ sarajevske kravate. Ni onda kada su Ravnjani sustavno i godinama trpjeli ponižavanja različitih vrsta, neosnovana milicijska maltretiranja, tragikomične prekide proslava svadbi i katoličkih blagdana, oduzimanje zemlje bez plaćanja najma, ali ubiranja poreza…sve onako u maniri osmanskih ugnjetavača. Itd., itd. …
Hrvati Popova oduvijek su se sami s time nosili, ili motikom i žuljevima obrađujući nepregledno Popovo polje, ili egzistencijalnim oslanjanjem na Dubrovnik i Dubrovačko primorje s kojim su oduvijek bili prisno vezani. Čuvajući mu zaleđe, izgrađujući ga i surađujući sa njim na različite načine.
Početkom devedesetih, Ravnjane će upravo najviše koštati ta blizina sa Dubrovnikom, jednako kao što će Dubrovnik koštati blizina sa Ravnim i Popovom koje je agresor koristio kao poligon za osvajanje hrvatskog juga.
Početak agresije kroz navodnu vojnu „vežbu“
Sve je krenulo navodnom vojnom vježbom JNA od koje Ravnjani„ne moraju strahovati“, poručivale su im općinske i vojne vlasti iz Trebinja, no povremene „pjanske“ JNA-ovaca u ravanjskim gostionama odavale su pravu istinu i to riječima koje će se za samo par dana obistiniti – Prvo ćemo poravnit Ravno, a onda je lako za Dubrovnik i Zagreb.
Uništenje tog hrvatskog sela u istočnoj Hercegovini bio je dio strateškog plana JNA za opkoljavanje Dubrovnika koji je trebalo oteti Hrvatskoj i priključiti Velikoj Srbiji Slobodana Miloševića. S tim su ciljem tenkovi JNA već sredinom rujna ukopani u polju između Ravnog i Zavale. Kada su 1. listopada 1991., blizu Ćepikuća, srpske i crnogorske rezerviste teško porazili malobrojniji hrvatski branitelji, njihove razbijene postrojbe okomile su se na Ravno.
Opkljačkane su i zapaljene mnoge kuće, a dio stanovnika odveden u Trebinje.
Tri dana poslije srpsko je topništvo granatiralo Ravno. Većina preostalih stanovnika pobjegla je u okolna brda. Mnogi koji su ostali, ubijeni su kada je u selo ušlo pješaštvo. Koliki je bio bijes JNA pokazuje i to da je jedan srpski kapetan ubio četvoricu vlastitih vojnika, kad su odbili topom srušiti toranj crkve u Ravnom. Od 11. do 13. listopada je nastavila razarati sela, kuću po kuću, ostavivši za sobom potpunu pustoš.
Dakle, selo je, baš kao i sva druga sela u ravanjskoj općini u potpunosti spaljeno i devastirano, konačno oslobođeno tek operacijama Južnog bojišta i to nakon osam mjeseci okupacije zahvaljujući ponajviše požrtvovnosti Pauka iz 4.GBR. i Tigrova iz 1.GBR. ZNG-a, odnosno hrvatske vojske.
Oslobađanje Popova neraskidivo je stoga vezano sa oslobađanjem Dubrovnika koji nikada ne bi mogao prodisatipunim plućima da ovi momci nisu ostavili tolike žrtve po hercegovačkim gudurama, visovima, selima i zaseocima. Upravo zato, čuvajući uspomenu na žrtvu mjesta i ljudskih duša ravanjske općine, čuva se uspomena i na požrtvovnost momaka koji su ostavili svoje domove kako bi sačuvali zgarišta domova protjeranog, napaćenog i izginulog puka Popova.
Rukovodstvo Bosne i Hercegovine u Sarajevu odšutjelo je na taj srpski zločin. Što više, objavilo je neutralnost u ratu, koji navodno “nije bio njihov rat”, iako će njegovo kasnije širenje donijeti najviše žrtava upravo Bosni i Hercegovini. Poslije osam mjeseci okupacije selo Ravno u brzom naletu oslobodile su postrojbe Hrvatskog vijeća obrane.
U uspomenu na osam mjeseci okupacije, na civilne i vojne žrtve rata na području ravanjske općine i Popova polja, istina nikada ne smije utihnuti.
VIDEO- potresne snimke spaljenog hrvatskog sela Ravno
