Na današnji dan prije punih 45 godine, 10.rujna 1976.g. četiri Hrvata i jedna Amerikanka oteli su putnički zrakoplov Boeing 727 sa 92 putnika. Bili su na relaciji New York – Chicago. Zvonko Bušić, Frane Pešut, Petar Matanić, Marko Vlašić i Julienne Eden Bušić.
Cilj je bio nadletjeti neke europske zemlje, baciti letke s porukom o katastrofalnom položaju Hrvata u komunističkoj Jugoslaviji i vratiti se na polazišno mjesto. Svratili su na Island, natočili gorivo, pustili 31-og putnika i nastavili svoj let prema Londonu nad kojim su bacili letke. Zatim su ušli u prostor Francuske i ponovili radnju nad Parizom, naumili su napraviti isto i nad Solinom gdje se u to vrijeme obilježavalo 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata i Zagrebom, glavnim gradom Hrvata.
Međutim, zadesila ih je vijest o stradavanju američkog policajca što ih je navelo da se dragovoljno predaju francuskoj policiji u Parizu. Letke su bacili iznad New Yorka, Chicaga, Montreala, Londona i Pariza. Od tada pa nadalje, Zvonko je odrobijao punih 32 godine najgorih američkih zatvora, preživio nekoliko pokušaja likvidacija, pregrmio raznovrsna psihička i fizička maltretiranja, uspio se održati na životu i dočekati slobodu Hrvatske za koju je sa svojim suborcima doslovno rečeno, žrtvovao život i svu svoju budućnost.
Ideja o otmici bila je Zvonkova, a letak kojeg su bacali pisao je Bruno Bušić. U Hrvatsku se vratio 24.srpnja 2008.g. Preživio je sve, Hrvatsku nije mogao.
Zrakoplov je otet s lažnim eksplozivom kojima su bili omotani aktivisti a prava bomba s promidžbenim materijalom bila je ostavljena u jednom pretincu newyorkške podzemne željeznice. Preko pilota su policiji proslijeđene informacije o tome. Nakon što je sadržaj s letaka objavljen u nekim američkim listovima, zrakoplov je sletio u Pariz gdje su se otmičari predali. Međutim, prilikom deaktiviranja te bombe na poligonu, poginuo je policajac Brian Murray a trojica su ranjena.
„Gospodin Bušić „nije terorist i kriminalac“, njegove akcije, iako pogrešno vođene, bile su motivirane plemenitim idealima“, kazao je američki sudac John Bartels koji je vodio proces hrvatskim emigrantima zbog otmice zrakoplova, naglašavajući kako je povreda drugih osoba bila „potpuno nenamjerna“ te je zatražio da ga se pusti na slobodu nakon izdržane kazne u trajanju od deset godina. Međutim, Zvonko i Julienne Bušić osuđeni su na kazne doživotnog zatvora, a ostala trojica Hrvata na 30 godina.
Julienne je puštena 1990. Zvonko je trebao izići nakon 30 godina, 11. rujna 2006. međutim, američka Komisija za pomilovanje odbila je njegovu molbu.
Hrvatski sabor je još 2002. donio rezoluciju o transferu Zvonka Bušića u Hrvatsku koja je potom predana Vijeću Europe. Konačno je, nakon dvogodišnjeg boravka u deportacijskom pritvoru američkog ministarstva domovinske sigurnosti, pomilovan početkom srpnja 2008. i u Zagreb je u pratnji američkih agenata stigao 24. srpnja bez prava povratka u SAD.
