Nakon što su u napadu na Velebitu smrtno stradala dva, a ranjena tri policajca, Glavni stožer HV-a, s Jankom Bobetkom na čelu, zapovjedio je izvođenje ranije planirane jednodnevne akcije Džep 93 (Medački džep) na području Medačkog džepa, koje obuhvaća mjesta Divoselo, Čitluk i dio Počitelja, te mnoge zaseoke.
HV poduzima razmjerno malu akciju “ispravljanja” crte bojišnice oko Gospića i u kratkom napadu osvaja nekoliko naselja južno od Gospića te zauzima bolje položaje na Velebitu.
Obuhvatnim djelovanjem, neprijatelj je doveden u okruženje iz kojeg se morao izvlačiti i napuštati dobro organiziranu obranu. Spremnost za početak napada 6.00 sati 9.9.1993. Vrijeme za izvršenje zadaće 19.00 sati istog dana.
ZM – vojarna “Eugen Kvaternik” – Gospić, IZM – selo Bilaj. 8./9.9.1993. Dovođenje postrojbi (udaljenost od P/C 200 – 300 m).
9.9.1993. Topnička priprema trajala je 5 minuta. Istovremeno su djelovala protuoklopna sredstva po otpornim točkama. 1. i 2./9. gbr “Vukovi” su do 8.30 izvršile bližu zadaću, a 3. bojna ojačana dijelom db Gospić je usporeno napredovala. Izvidnička satnija je, također, u borbi i izvršava svoju zadaću prema Rogića Mostu. SP MUP-a su usporeno napredovale i nije došlo do pravovremenog zatvaranja obruča, pa se dio snaga neprijatelja izvukao.
Do 12.00 sati većina postrojbi je izvršila zadaću, a ostale oko 13.00 sati. Srbi su brzo razbijeni i povlače se zajedno s civilnim stanovništvom. Planirana akcija završava istoga dana, ali se borbe nastavljaju i narednih dana, da bi se zaustavile pred mjestom Medakom, dvadesetak kilometara jugoistočno od Gospića. U popodnevnim i večernjim satima neprijatelj pokušava protunapad.
Cijela bojišnica od Dalmacije do Karlovca je oživjela i Srbi počinju granatiranjem velikog broja hrvatskih gradova i naselja, pri čem je osobito teško gađan Karlovac u kojem ima na desetine mrtvih. Na jedno predgrađe Zagreba pada veliki projektil zemlja – zemlja luna-17 (NATO oznaka Frog-7), čime VSK ostvaruje svoje prijetnje da će u slučaju napada odgovoriti odmazdom.
10.9.1993. još jedan pokušaj protunapada i vraćanja područja s. Čitluk i Divoselo.
11.9.1993. pokušaj izvlačenja okruženih snaga neprijatelja (neuspješno). Nekoliko dana nakon medačke akcije, VSK šalje hrvatskim vlastima popis od tridesetak ciljeva koji će biti napadnuti ako se hrvatske snage ne povuku ili ako ponovo napadnu.
12.9.1993. neprijatelj učvršćuje crtu obrane, HV se obračunava sa snagama u okruženju.
16.9.1993. sporazum o povlačenju HV.
17.9.1993. u područje Divosela ulaze Kanađani, (pripadnici UNPROFOR-a. Kanađani su tom prilikom izmislili oružani sukob s HV u kojem je bilo mrtvih i (po Kanađanima, poginulo je 27 pripadnika HV, a u cijeloj akciji HV je imala 10 poginulih!).
Sukob im je bio potreban radi činova i napredovanja u kanadskoj vojsci. Akcija je izazvala burne reakcije međunarodne javnosti radi velikog opsega razaranja i ubojstava civila.
Kad se HV nakon tjedan dana povukla iz zaposjednutih položaja u navedenim naseljima i predala ih UNPROFOR-u, na ruševinama i zgarištima nađeno je 18 leševa srpskih civila. U narednim danima predali su još pedesetak tijela srpskih vojnika.
U naseljima Počitelj, Čitluk, Divoselo i osam drugih srušeno su oko 500 objekata, zbog čega je hrvatska strana optužena da sustavno provodi taktiku “spaljene zemlje”.
Predsjednik RH je suspendirao dva časnika i naložio istragu. Kao odgovor na ove događaje Srbi su iz Podlapače prognali posljednjih preostalih 117 Hrvata.
Medačka akcija imala je vrlo ograničeni cilj da uklanjanjem srpskog “džepa” olakša situaciju u Gospiću koji je godinama bio pod stalnim topničkim udarima.
Iako je “džep” uništen, Gospić je i dalje mogao biti tučen jer je bojišnica prema istoku i dalje bila udaljena svega nekoliko kilometara.
MEDAČKI DŽEP ZAKLJUČAK
Tajnost priprema; sinkronizacija djelovanja pješaštva, oklopništva, topništva; iznenađenje; manevar i okruženje neprijatelja. Akcija je na Srbe psihološki djelovala na dva načina: dala je znati da će obračun biti nemilosrdan, a s druge ih je strane zavarala da se hrvatska strategija sastoji u polaganom “odgrizanju” komadića teritorija. Akcija je isto tako upozorila na teškoće razlikovanja civila i vojnika u ovakvom tipu rata, posebno iz razloga što je velika većina civila bila naoružana.
Međutim, slabija koordinacija HV sa SP MUP-a; slabija pripremljenost domobranskih bojni; slabo informiranje o realnom stanju u području djelovanja; neadekvatna provedba sigurnosnih mjera; zbog pojedinačnih zločina i uništavanja, akcija je nanijela veliku štetu ugledu HV-a i Hrvatske.
Danas je ipak, iz određenih dokumenata vidljivo da je broj civilnih i drugih žrtava bio preuveličan, kako od strane srpskih pobunjenika tako i od strane UNPROFOR-a.
