
Gostovanje Nikole Kajkića, a bivšeg (istražitelja ratnih zločina) MUP-a i nezavisnog vijećnika u Vukovarsko – srijemskoj županiji Nikole Kajkića u podcastu “Mrežnica” izazvalo je lavinu reakcija u srpskim medijima, koji su njegov nastup prikazali kao “ustašku hajku na Vučića” i “dokaz hrvatske podrške protestima u Srbiji”.
No, stvarnost je daleko složenija. Kajkić nije samo suočen s napadima srpskih obavještajnih struktura i medija, već i sa šutnjom i pasivnošću hrvatskih institucija koje bi ga trebale štititi.
Posebno ih je razljutila činjenica da je Kajkić Vučića nazvao “razbojnikom”.
Iako srpski mediji pokušavaju umanjiti značaj ovog gostovanja, istina je da podcast “Mrežnica” nije tako mali, već jedan od najgledanijih podcasta u RH, uz to je i strateški i položajno smješten na nikada neprežaljenoj granici SAO Krajine, što ga čini dodatnim trnom u oku srpskih medija i obavještajnih krugova.
Srpski mediji ne biraju riječi kako bi Kajkića diskreditirali, optužujući ga za poticanje nestabilnosti i napade na Aleksandra Vučića, te podršku studentima u njihovim prosvjedima.
No, Kajkić u svom izlaganju nije iznio ništa što nije činjenično točno: ukazao je na ubrzano naoružavanje Srbije, njezine vojne kapacitete i otvorenu retoriku pripreme za sukob sa susjednim zemljama.
Postavio je legitimno sigurnosno pitanje koje bi svaka suverena država trebala razmatrati i preispitivati.
Međutim, ono što srpski mediji sustavno zaobilaze jest činjenica da se pred obiteljskom kućom Nikole Kajkića u Vinkovcima sve češće vozaju sumnjiva vozila s registarskim oznakama iz Srbije, dok nepoznate osobe snimaju njegov dom i okolinu. Također, nitko nije spomenuo da su srpske obavještajne službe (BIA) Kajkića već privodile na graničnom prijelazu te da je bio izložen fizičkom i psihološkom maltretiranju i suđen na montiranom suđenju u Srbiji na 5 godina zatvora, i u tom trenutku Vlada RH nije ga zaštitila već naprotiv, dodatno ga je izložila dostavljajući Srbiji podatke koje su u Srbiji konstruirali.
Međutim, umjesto da mu pruži potporu, dio hrvatske javnosti i politički vrh ostaju nijemi. Postavlja se pitanje: kako bi Srbija reagirala da je situacija obrnuta, odnosno da hrvatski mediji vode sličnu kampanju protiv nekog srpskog dužnosnika ili bivšeg inspektora? I to čovjeka koji je istraživao najveći pojedinačni zločin nad Hrvatskim narodom ne samo u Domovinskom ratu već najveći od 2 svjetskog rata!
Odgovor je jasan – reakcija bi bila trenutna i žestoka.
Ovaj slučaj otvara mnogo ozbiljnije pitanje – koliko je uopće sigurno javno iznositi istinu u Hrvatskoj? Ukoliko netko ukaže na prijetnje koje dolaze iz Beograda, biva napadnut ne samo iz Srbije, već i iz unutarnjih sigurnosnih službi, kroz djelovanje obavještajnih struktura koje bi trebale štititi hrvatske nacionalne interese, a ne raditi protiv svojih građana za tuđe interese.
Ako je Kajkić 𝐝𝐚𝐧𝐚𝐬 𝐦𝐞𝐭𝐚, 𝐭𝐤𝐨 𝐣𝐞 𝐬𝐥𝐣𝐞𝐝𝐞ć𝐢? 𝐇𝐨𝐜ć𝐞 𝐥𝐢 𝐬𝐞 𝐬𝐯𝐚𝐤𝐢 𝐠𝐥𝐚𝐬 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐮𝐩𝐨𝐳𝐨𝐫𝐚𝐯𝐚 𝐧𝐚 𝐬𝐭𝐯𝐚𝐫𝐧𝐞 𝐩𝐫𝐢𝐣𝐞𝐭𝐧𝐣𝐞 𝐮š𝐮𝐭𝐤𝐚𝐯𝐚𝐭𝐢? 𝐉𝐞 𝐥𝐢 𝐇𝐫𝐯𝐚𝐭𝐬𝐤𝐚 𝐬𝐮𝐯𝐞𝐫𝐞𝐧𝐚 𝐝𝐫ž𝐚𝐯𝐚 𝐢𝐥𝐢 𝐩𝐨𝐥𝐢𝐠𝐨𝐧 𝐳𝐚 𝐬𝐭𝐫𝐚𝐧𝐞 𝐢𝐧𝐭𝐞𝐫𝐞𝐬𝐞?
Pitanja su to na koja hrvatska javnost zaslužuje odgovore.
crodex.net