Žižula (lat. Ziziphus zizyphus), zvana još i žižola, čičimak, ćićindula i cicindra, a poznata i kao kineska datulja, drevno je azijsko voće koje se udomaćilo na Mediteranu, pa tako i u našim primorskim krajevima.
Bodljikavo stablo žižule vrlo je otporno na vrućinu i hladnoću. Na izmaku jeseni dozrijevaju koštuničavi plodovi crveno-narančasto-smeđe boje od kojih se pripravljaju delicije za zimsku okrepu.
Ovisno o sorti, plodovi su oblikom nalik šljivama, maslinama ili datuljama. Meso žižula aromatično je, ugodna slatko-kiselkastog okusa, a jedu se svježe ili osušene.
Pripazite kad ih jedete jer imaju košticu pa budite blagi sa zagrizom. Meso žižule je ugodnog slatkasto-kiselkastog okusa, a kad je zagrizete, na prvu ćete vjerojatno pomisliti da je svojom teksturom vrlo slična jabuci, dok će vas njena slatkoća podsjetiti na aromu datulje.
Mogu se jesti svježe poput fine voćne grickalice, ali i suhe.
Osušene žižule okusom podsjećaju na datulje, pa ih mnogi nazivaju zimskim datuljama. Od žižula se pripremaju marmelade i sokovi. Plodovi se mogu i kandirati, ili “potopiti” u lozovači za aromatičnu ljekovitu rakiju. Od plodova, lišća i kore žižule dobivaju se ljekoviti pripravci i čajevi.
Žižula je bogata vitaminom C (doznajte koji su još odlični izvori vitamina C), raznovrsnim mineralima (kalij, fosfor, kalcij, željezo, magnezij), voćnim kiselinama, vlaknima i snažnim antioksidansima – flavonoidima.
Žižula ublažuje upale i probavne tegobe. Pomaže sniženju krvnog tlaka i povišene tjelesne temperature; umiruje i zacjeljuje osjetljivu i oštećenu kožu; smanjuje napetost i bol u mišićima. Koristi se i kao prirodni antidepresiv, a navodno je moćan afrodizijak.
