Svojevremeno je Karolina Vidović Krišto prozvala mainstream medije da su ”megafoni laži” koji ne dopuštaju istraživanje istine i da prikrivaju afere.
Možda kao nikada do sada u pandemiji COVID-a se mainstraem mediji nisu toliko razotkrili i potvrdili navedenu tezu .U biti su bili desna ruka vladajućima u uvođenju lockdowna i nekih potpuno nerazumnih i besmislenih mjera pod navodnom zaštitom od epidemije COVID-a.
Tijekom proteklih nešto više od godinu dana mediji i vladajući uspjeli su progurati mnoge besmislene mjere koje su nanijele veliku štetu gospodarstvu ali i značajno ograničili slobode pojedinaca poput lockdowna,zabrane ulaska u zemlju koje su nanijele veliku štetu turizmu, neučinkovite mjere poput nošenja maski koje održavaju osjećaj straha i tjeskobe od sveprisutne bolesti, a sve to pod blagoslovom određenih medicinskih i nemedicinskih stručnjaka. Pravo i zakoni i dalje pružaju određeni otpor uvođenju segregacije na temelju cijepljenja ali unatoč tome se uvode COVID potvrde kojim se želi maksimalno otežati život necijepljenima i praktično uvesti ”apartheid”. U ovakvim uvjetima propagande, uvijek se pronađu stručnjaci iz svake profesije koji će opravdati dodatne zabrane i ograničenja sloboda, a s druge strane se diskreditira svakoga tko se usudi izreći drugačiji stav i mišljenje.
Stavimo na stranu pandemiju, cijepljenje i ostale stvari vezane uz koronu, ovakvi vapaji medija su dio šireg pokreta kojeg mediji i potencijalno vladajući vode protiv osobne odgovornosti i slobode.
Zakoni i ustav su se pokazali kao prazna slova na papiru pod izgovorom načela proporcionalnosti. Ako po njima postoji dovoljno velika ugroza i još dodatno pod blagoslovom znanosti, može se uvesti bilo kakva mjera, makar bila beskorisna i štetna. Proporcionalnost u ovom slučaju služi kao opravdanje za to da ako postoji bilo kakva ugroza koju mediji i vladajući smatraju dovoljnom, svako pravo može biti ukinuto i svaki zakon može biti zanemaren.
Nakon godinu dana pandemije većina karakteristika SARS-COV2 virusa, koje su služile kao osnova za uvođenje represivnih epidemioloških mjera, dovedene su u pitanje. Možemo navesti neke od njih, a to su asimptomatski prijenos i nošenje maski kako bi štitili druge ljude, širenje bolesti kapljičnim putem i korisnost maski u tom slučaju, pravilo distance, djeca kao superširitelji, itd. Sve te odluke nanijele su veliku štetu društvu i gospodarstvu, a bile su u tom trenutku, barem prema znanstvenom i medijskom mainstreamu, znanstvena istina i konsenzus koji se nije smjeo propitivati.
Istupanje protiv narativa dovoljno hrabrima ne donosi ništa, uz potencijalno velike gubitke kao što je otkaz Krešimiru Paveliću , a u najboljem slučaju dovodi samo do cenzure i diskreditiranja u medijima kao što je to sada slučaj sa Gordanom Laucom. Postoje ”izabrani stručnjaci” od strane medija, a mediji su se pokazali kao prvaci u sposobnosti pronalaženja stručnjaka koji bi uvodili zabrane i to ne samo u slučaju pandemije COVID-a. Vidjeli smo primjere s prometnim nesrećama, gdje su mediji iskopali stručnjake koji bi ograničili brzinu vozila, pomicali dobne granice za upravljanje vozilima i slično. Također je u medijima bio i slučaj dječaka koji je preminuo nakon konzumacije energetskog pića pa se u duhu vremena poziva na osnivanje povjerenstava i radnih skupina stručnjaka koji bi mogle blagosloviti zabranu energetskih pića za maloljetnike.
Takvi stručnjaci, izvještavanja i propaganda služe tome da se stvori narativ koji će normalizirati smanjivanje sloboda i osobne odgovornosti. Medijima, u sada najvažnijoj borbi protiv individualizma, tj. borbi protiv necijepljenih, potrebno je interpretirati ustav tako da se omogući segregacija. Nietzsche je rekao da je sve podložno interpretaciji, a ona interpretacija koja prevlada u danom vremenu je funkcija moći, a ne istine. U tu svrhu Vlada i Index su pronašli Sanju Barić, profesoricu ustavnog prava, koja je savršeno opisala trenutno stanje:
“Druga je stvar osjećaja legitimiteta i reakcije naroda. Uostalom, u velikim izazovima kuje se novi moral, novi integritet i nova suštinska pravila. Zato je strašno zanimljiv svjetski trenutak za globalno, pa onda i seosko, poimanje demokracije. Kao što postoje ustavotvorni momenti u povijesti država/e naroda (jednina i množina), tako postoje i društveni momenti. To je ovaj sada.”
Naravno, ova stručnjakinja pod time misli da treba uvesti obavezno cijepljenje, no mislim da je potpuno pogodila sentiment i da se nalazimo na određenoj prekretnici. Problem je što i medijski narativ u jednom dijelu društva uvjetuje taj novi moral. Ako se ljudi boje progovoriti protiv narativa i ako im se čini da i u njihovoj okolini prevladava taj novi moral, događa se situacija da načelno ljudi mogu osobno biti protiv takvog morala, ali kolektivno će ga podržati zbog emocionalne ucjenjenosti te kako bi izbjegli potencijalnu osudu okoline ili potencijalno ukidanje njihova slobode kretanja.
U istom članku u kojemu je prenesena izjava Sanje Barić gdje ona konstatira da se obveza cijepljenja može uvesti kada god i kako god, drugi sugovornik koji je skeptičan oko takvih promjena zakona i ustavnosti samog postupka ostaje anoniman. Zbog straha od suprotstavljanja narativu, taj sugovornik za kojeg možemo pretpostaviti da je također pravnik, nije bio spreman stati iza svog stručnog mišljenja o zakonu.
Pandemija je jedan od šokova koji se dogodio i koji će proći, ali lekcije naučene iz pandemije o upravljanju, stručnjacima i medijima ne trebamo zaboraviti. Usprkos medijskom narativu, pandemija može poslužiti kao primjer tomu da država nije svemoćna, ne može nas spasiti od virusa, potresa i ostalih nedaća, nego da moramo preuzeti odgovornost za svoje zdravlje i postupke.
Na kraju je zanimljiva i usporedba s prošlim ljetom. Nakon prvog vala, gdje je relativno malo ljudi bilo u kontaktu s virusom, otprilike 2,2%, nije bilo nikakvih restrikcija, nije bilo širenja zaraze, niste morali prepustiti dio svojih sloboda državi kako biste uživali svoja prava. Sada je situacija znatno drukčija, nakon trećeg vala u kontaktu s virusom je bilo barem 50% ljudi. Cijepljene su rizične populacije i cjepivo je dostupno svima koji ih žele. Ako se pitate kako su sada, odjednom, u epidemiološki sigurnijim uvjetima potrebne ovakve mjere, nemojte razmišljati i vjerujte mainstream medijima i ”režimskim” znanstvenicima jer oni najbolje znaju što je dobro za vas.
