Prema rješenju o zaplijeni od 20. travnja ove godine, lokalne vlasti Völkermarkta – Odjel za sigurnost – austrijske savezne pokrajine Koruške, uklonile su hrvatski grb sa spomenika na Bleiburgu, preciznije rečeno Lojbaškom polju, koji se ondje nalazi od 1987. godine.
Premda je Počasni bleiburški vod (PBV), u čijem je posjedu i zemljište na kojem se spomenik nalazi, imao rok od četiri tjedna da sam ukloni grb sa spomenika, to ipak nije učinjeno. Što je tome razlog, odgovorio je Milan Kovač, zamjenik predsjednika PBV-a.
“Ne dolazi u obzir da mi skidamo i mijenjamo povijesni hrvatski grb. Ako bismo to napravili, zar će Austrijanci u carskoj palači Franje Josipa i u stotinama austrijskih muzeja poskidati povijesni hrvatski grb s prvim bijelim poljem i sve te insignije?! Onda bismo i mi morali uzeti čekić i istući Markovu crkvu u Zagrebu. Mi smo Austrijancima na zahtjev odgovorili lijepo i uljudno, ali ako oni smatraju da se može izbrisati memorija jednog naroda na takav način onda neka izvole, mi nećemo u tome sudjelovati. To je zajednički zaključak PBV-a”, rekao je Milan Kovač za Večernji list, najavljujući pokretanje upravnog postupka odnosno žalbe na takvu odluku austrijskih lokalnih vlasti u najskorijem roku, i dodao kako pritom očekuje angažman hrvatske Vlade u smislu poziva austrijskom veleposlaniku “kojemu bi trebalo objasniti što to znači za hrvatski narod”.
Vukojević: ‘Objašnjavali smo austrijskim vlastima da je taj grb i u crkvama i javnim zgradama u Austriji’
“Mi ga nikad ne bismo skinuli. Objašnjavali smo austrijskim vlastima da je taj grb i u crkvama i javnim zgradama u Austriji, ali bez uspjeha. Njihov je argument da su isti grb na lijevom ramenu nosili vojnici 13. SS divizije, poznatije kao Handžar divizija, i da zato ne može biti na spomen-ploči. Iako se u dokumentima o osnivanju te postrojbe isključivo navodi da na lijevom ramenu moraju biti crvena i bijela boja, kao oznake zemlje iz koje su ti vojnici, rekao je Vice Vukojević, predsjednik Počasnog bleiburškog voda za Novi list.
“Dok se ne okonča upravni spor, na spomen-ploči neće biti nikakvog grba”, kazao je Vukojević.
Na jedan je Klöschov zahtjev, međutim, Počasni bleiburški vod pristao. Sa spomen-ploče na Bleiburgu maknuta su slova natpisa “U čast i slavu hrvatskoj vojsci svibanj 1945.”.
“To nam nije predstavljalo problem. Natpis na spomen-ploči mijenjao se kroz godine i to je bila unutarhrvatska stvar, nisu Austrijanci intervenirali. Ubuduće će samo natpis koji je dosad bio na njemačkom “U čast na poginule Hrvate svibanj 1945.” biti i na hrvatskom jeziku. Slova smo nabavili i vjerujem da će do komemoracije, koja se održava za desetak dana, biti novi natpis”, kazao je Vukojević.
Između 2005. i 2008. na spomen-ploči je pisalo “U spomen na nedužne žrtve bleiburške tragedije”.
Molitva na groblju
“Ovaj put će misa biti jedino u crkvi na Bleiburgu, uz prisustvo članova Počasnog bleiburškog voda iz Austrije, mi iz Hrvatske nećemo ići tamo. Mjesni je župnik čak zabranio tradicionalnu molitvu na groblju. Hrvatski veleposlanik u Austriji će kod spomen-ploče položiti vijenac i zapaliti svijeću, to je sve. Ostalo će biti u Zagrebu i Udbini, misa će, mislim, biti i u Stocu. Osim toga, staratelj bolesne udovice Ilije Abramovića, koji je formalni vlasnik zemljišta na Bleiburgu, želi prodati tu livadu, kako bi se dobivenim novcem pokrilo troškove liječenja i uzdržavanje te žene. Dakle, ova komemoracija Počasnog bleiburškog voda nije dobrodošla u Austriji”, priznaje Vladimir Šeks, predsjednik nadzornog odbora PBV-a.
U ovakvim se okolnostima nameće logično pitanje nije li potrebno donijeti odluku da se komemoracija trajno preseli u Hrvatsku.
“Vrlo je teško na to odgovoriti, riječ je o iznimno osjetljivoj temi, posebno za ljude koji su emocionalno vezani za Bleiburško polje, potomke i rodbinu ubijenih na Križnom putu. Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati, u svakom slučaju o mjestu komemoracije odlučuje sabor Počasnog bleiburškog voda”, zaključuje Šeks za Novi list.
