Podsjetimo se, kada već drugi šute i prešućuju.
Prvo dijete ubijeno ratnim djelovanjem u Domovinskom ratu bila je Ivana Vujić, djevojčica iz Osijeka.
Poginula je 3. rujna 1991. godine. Imala je samo trinaest godina.
Koliko nas danas uopće zna za njezino ime? Koliko puta ste ga čuli u mainstream medijima, u školskim udžbenicima ili u govorima političara?
Žalosno je, ali istinito – gotovo nikad.
A baš bi Ivana Vujić trebala biti simbol – jer njezina smrt jasno pokazuje svu brutalnost agresije na Hrvatsku. Nije poginuo vojnik, nije stradala osoba naoružana – nego nevino dijete, čiji je život ugašen granatom.
Prema službenim podacima, u Domovinskom ratu u Hrvatskoj ubijeno je 402 djece. Četiristo dvoje nedužnih života, izbrisanih u najranijoj dobi. To je cijela jedna škola – razredi koje nikada nitko neće upisati.
A mi ih se sjetimo tek usputno, ako uopće.
Koliko bi dostojanstveno bilo kada bismo imali njihova imena ispisana, javno dostupna – da ih ponekad pročitamo, da ih u tišini spomenemo. Da ne ostanu samo brojka.
Ivana Vujić, prvo dijete ubijeno u Domovinskom ratu.
Neka joj je laka hrvatska zemlja.
I neka bude vječni podsjetnik da sloboda za koju je Hrvatska krvarila nije došla sama od sebe – nego je plaćena životima, pa i onim najnevinijim.
Zločinačka bombardiranja hrvatskih gradova trajala su godinama, a u njima je ubijeno, ostalo invalidima ili ranjeno stotine djece, ali i tisuće stanovnika gradova od Dubrovnika do Vukovara. Za te strašne zločine nitko nije odgovarao, a srpski agresor nije niti pomislio u ovih 30 godina ispričati se za monstruozne zločine bombardiranja gradova.
crodex.net
