Prije nešto više od dvije godine (26. rujna 2021.) reagirao sam na objavu zagrebačkog odvjetnika Čedomira Čede Prodanovića koji se tada umiješao u izbor predsjednika Vrhovnog suda podržavajući kandidata koji se javno protivio izručenju udbaša Z. Mustača i J. Perkovića njemačkom pravosuđu. piše Božo Vukušić .
Prije nekoliko dana Prodanović se umiješao u aktualni izbor Glavnog državnog odvjetnika, naglašavajući da kandidat za tu dužnost ne bi smio biti “političko-partijski/stranački povezan”.
Čedo Prodanović naravno ne spominje da su gotovo svi Glavni državnici odvjetnici od uspostave neovisne hrvatske države bili članovi Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) ili suradnici Udbe i KOS-a.
I u prije spomenutoj objavi o Čedi Prodanoviću ukazao sam na licemjernost njegovih intervencija, jer je upravo on simbol političko-režimskog čovjeka u pravosuđu. Nije bio samo član KPJ/SKH, nego i rezervni službenik Udbe.
Stoga ponavljam staru objavu o Čedi Prodanoviću:
Zagrebački odvjetnik Čedomir Čedo Prodanović dao je opširan intervju pretprošlom izdanju “Nacionala” u povodu izbora predsjednika Vrhovnog suda. Prodanoviću, kao bivšem rezervnom „bezbednjaku“, bliži je onaj kandidat koji se protivi izručenju jugo-udbaša stranim pravosuđima zbog optužbi da su sudjelovali u likvidacijama hrvatskih političkih emigranata.
Čedo Prodanović je odgovarao i na pitanja o stanju u hrvatskom pravosuđu, posebno se osvrćući na razdoblje devedesetih godina:
„Iako u Hrvatskoj lustracije u formalnom smislu nije bilo, ona je de facto provedena. Nije donesen zakon o lustraciji kao u drugim istočnim, bivšim socijalističkim zemljama, ali se ona dogodila, osjetio sam i na vlastitu primjeru“.
Čedo Prodanović smatra „pogubnim za zemlju“ što početkom 90-tih godina prošloga stoljeća jedan broj sudaca i tužitelja u Hrvatskoj nije reizabran, istodobno priznajući da su pravosudni sustavi u drugim bivšim komunističkim istočno-europskim zemljama bili kadrovski pročišćavani na temelju lustracijskih zakona.
Činjenica je da o hrvatskom pravosuđu, za razliku od pravosuđa u većini bivših komunističkih istočno-europskih zemalja, egzistiraju vrlo negativne predodžbe. Razlika je posebice vidljiva u odnosu na pravosuđa onih zemalja koje su provele temeljitu lustraciju, kao što su Njemačka, Češka, Poljska i baltičke zemlje.
Činjenica je da su one bivše komunističke istočno-europske zemlje koje su provele temeljitu lustraciju najdalje odmakle u demokratizaciji društva, uspostavi pravne države i gospodarskom razvoju.
Drugim riječima, može se zaključiti da je za Hrvatsku bila negativna upravo činjenica što nije provela sustavnu lustraciju.
Analiza hrvatskog pravosudnog sustava, odnosno sastava hrvatskog Ustavnog i Vrhovnog suda, Glavnog državnog odvjetništva i Županijskih sudova, jasno govori da su oni prvih desetak godina hrvatske državne samostalnosti bili preko 70% popunjeni sucima bivšim članovima Komunističke partije.
Čedo Prodanović primljen je u Partiju još u srednjoj školi. U molbi za prijem ponosno je naveo da su mu i roditelji članovi Partije. Kasnije je imao bogatu – pored profesionalne pravničke – i partijsku karijeru. Ali i „bezbednosnu“.
(Vidi privitak: iz partijskog dosjea Čedomira Prodanovića – HDA, signatura 1220, CK SKH, Kadrovska komisija, dosjei članova);
Analogijom iskustva bivših komunističkih istočno-europskih država može se lako zaključiti da su stanje demokratizacije i razvoja pravne države i gospodarskog napretka u njima obrnuto proporcionalni statusu i ulozi pojedinaca poput Čede Prodanovića u njihovim društvima.
Izvor: Božo Vukušić
