Wording kao svjetonazorski svjetionik
Hrvatska se i dalje nalazi na raskrižju – ne toliko gospodarskom, koliko svjetonazorskom. Dok se narod ujedinjuje oko sportskih i nacionalnih simbola, paralelno se vodi jedna druga, tiša, ali jednako opasna bitka: bitka za riječi. Upravo je to prepoznala povjesničarka Vlatka Vukelić kada je u svojoj objavi ukazala na pojavu specifičnog „wordinga“ kojim intelektualna ljevica već godinama pokušava nametnuti narativ o Hrvatskoj kao zemlji tobožnje fašizacije i ekstremizma.
Riječ je o obrascu koji neodoljivo podsjeća na američki makartizam iz sredine 20. stoljeća, samo što se kod nas provodi pod drugim imenima i s drugim ciljem – stigmatizacijom svakoga tko se usuđuje javno zastupati nacionalne i kršćanske vrijednosti.
U nastavku donosimo objavu povjesničarka Vlatke Vukelić:
„Sva društva i njihove aktivnosti ovise o događajima ‘prijelomnicama’. Jedan takav dogodio se u Hrvatskoj 5. srpnja 2025. Nekoliko mjeseci ranije, a svakako nekoliko mjeseci kasnije o tome se događaju piše, raspravlja, nariče itd. No, rasprave su uvijek bitno podijeljene, odnosno suprotstavljene kroz oštre divergentne stavove. Ono što je uočljivo, s komunikacijskog aspekta, jest specifično korištenje tzv. ključnih riječi kod domoljubnih i antidomoljubnih stavova. S time što antidomoljubne stavove vrlo često, baš kroz wording, ne nužno kroz jasnu formu, koriste pripadnici tzv. intelektualne ljevice.
Na taj način Hrvatska je zapala u stanje u kojem se Amerika našla krajem ‘40-tih i ‘50-tih godina 20. stoljeća kroz procese poznate pod nazivom ‘makartizam’. Ovdje je naravno riječ o drugoj vrsti histerije, no cilj im je isti, a taj je: neopravdano optuživanje nekog pojedinca, organizacije ili društvene grupe za subverziju i/ili ekstremizam. Te pojedince, organizacije ili društvene grupe detektirati ćete najlakše prema wordingu. Neki od specifičnih ključnih riječi kojima se koriste su: ustaše, ustašluk, klerofašisti, fašizacija, militarizacija itd.
Jedino još ne znam kako ćemo mi nazvati ovaj hrvatski ‘makartizam’, da nam originalni naziv ostane kao podsjetnik na duh vremena: pupovizam, kosorizam, telegramizam… nastavite niz.“
Na djelu je, dakle, nova forma ideološkog progona. Ne kroz suđenja i komisije, nego kroz riječi i etikete koje se lijepe svima koji ne pristaju na narativ „građanske Hrvatske“. Kao što makartizam u Americi nije bio tek prolazna epizoda, nego ogledalo jednog mentaliteta, tako i današnji hrvatski „pupovizmi“ i „telegramizmi“ razotkrivaju isti obrazac – pokušaj ušutkivanja domoljubnog glasa pod krinkom „borbe protiv ekstremizma“.
Pitanje nije hoće li oni to nastaviti činiti, jer hoće, nego hoće li hrvatsko društvo pronaći snage da te etikete odbaci i prepozna ih onakvima kakve jesu – propagandne trikove bez ikakvog utemeljenja. Upravo je prepoznavanje „wordinga“ prvi korak da se ta histerija razotkrije i zauvijek prokaže.
