U nedjelju, 15. listopada, poljski građani izaći će na birališta i glasati na parlamentarnim izborima, te odgovarati na 4 referendumska pitanja. Vrijeme je napisati nešto o mogućim raspletima izbora i najzanimljivijim momentima predizborne kampanje, piše Goran Andrijanić.
Nedjeljni izbori već su najavljivani kao najvažniji nakon onih iz 1989., dakle djelomično slobodnih izbora s kojima je tada započeto i institucionalno rušenje komunizma. To je retorika koju uglavnom koristi stranka Pravo i pravda (PiS), i iako na prvi pogled može biti pretjerana, nema nikakve sumnje da bi eventualni dolazak na vlast Građanske platforme (PO) zaustavio neke važne procese koje je stranka Jarosława Kaczyńskog započela. U nekim slučajevima ne samo da bi taj proces bio zaustavljen, nego bi bio i opozvan.
Što ako PO osvoji?
Primjerice, nema sumnje kako postoji realna opasnost da će PO Donalda Tuska u slučaju pobjede ukinuti socijalna davanja ili ih ograničiti, zaustaviti proces jačanja državnih tvrtki i ponovno ih početi privatizirati, prekinuti neke važne investicije kao gradnju Središnjeg komunikacijskog čvorišta, kompleksa koji treba prekinuti prometnu inferiornost Središnje Europe, pokušati legalizirati abortus na zahtjev do 12 tjedna, te ponovno početi voditi servilnu i podaničku politike prema Bruxellesu, također kada je u pitanju nacionalna sigurnost i migracijska politika.
Istodobno, nema sumnje kako će, u slučaju pobjede, PO imati problema s predsjednikom Andrzejom Dudom, koji će zasigurno koristiti pravo veta na zakonska rješenja koja bi predlagala nova vlada. Osim toga, sve ankete govore da će na referendum izaći više od 50 posto birača, te će tako njihov rezultat postati obvezujući. Neka od referendumskih pitanja odnose se upravo na teme povezane s mogućim promjenama (migracijska politika, privatizacija, socijala). U tom smislu, PO-u će manevarski prostor biti ograničen. To, međutim, ne znači da neće krenuti u velike, velike promjene tamo gdje to mogu.
I dok PiS upozorava na to, PO već dulje vrijeme slijedi retoriku po kojoj bi pobjeda PiS-a bila “poraz demokracije”. Riječ je o apokaliptičkoj demagogiji kojom stranka Tuska, uglavnom, prikriva nedostatak strategije i osigurava saveznike u inozemstvu. Kako je to nedavno rekao lijevi publicist Rafał Woś, eventualna pobjeda PO-a bit će proslavljena u Bruxellesu kao “trijumf Europe”. To sve govori više o tome čije interese PO zastupa, nego o stvarnom stanju politike u Poljskoj.
Kako su tekle kampanje?
Spomenuti nedostatak strategije Tuska i njegovih suradnika bilo je moguće vidjeti tijekom kampanje. PO je u jednom trenutku ponudio program koji se temeljio na 100 konkretnih poteza, ali njegov sadržaj bio je takav da ga čak niti mediji skloni oporbi (kojih je većina u Poljskoj) nisu forsirali previše, nego su se brzo vratili starom antipisovskom narativu i negativnim emocijama kao glavnom izbornom motivatoru. Tu je veliku ulogu trebalo imati okupljanje oporbe “Marš milijuna srca” u Varšavi, 1. listopada. Međutim, ono je uglavnom zakazalo, jer se prema svim realnim prosudbama u Varšavi nije okupilo milijun ljudi kako je najavljivano, nego oko 300-400.000 njih. Gradske vlasti, koje su pod kontrolom PO-a, poslale su u svijet laž o milijun ljudi, što su naravno uglavnom preuzele inozemne agencije (a potom naravno i HINA). Kasnije su u zapadne medije “procurile” istinite informacije, pa su čak i Nijemci pisali o realnih 300.000.
Mogući scenariji
U biti, moguća su ova tri glavna scenarija: PiS vlada samostalno, PO zajedno s Ljevicom i Trećim putem preuzima vlast, PO ili PiS koaliraju s Konfederacijom.
Prvi scenarij čini se dosta neizvjesnim u ovome trenutku, osim ako Treći put ne ostvari potrebnih 8 posto za ulazak u parlament (toliko je potrebno koalicijskim listama), što osigurava dodatan broj mandata vodećoj stranci ili ako ankete nisu precizno pokazale njihovu prednost koja je u realnosti veća (kako to neki tvrde).
Drugi scenarij je nešto izvjesniji, dok se čini najvjerojatnijim da će na koncu odlučivati ponašanje Konfederacije.
U svemu tome, dakle, bit će presudne dvije stvari: rezultat Trećeg puta i odluka Konfederacije o tome s kim će koalirati i hoće li to uopće raditi.
Treći put
Treći put je koalicija PSL-a (Poljska seljačka stranka), stranke koja je iz komunizma naslijedila svoju logistiku (bila joj je dopuštena aktivnost i djelovala je kao sestrinska stranka partije) i Poljske 2050., stranke televizijskog voditelja Szymona Hołownie. Koalicija kojoj je trebalo dugo vremena da se formira i danas, tvrde neki, pati od stanovite diskrepancije. Potpuno je nejasno što zapravo spaja ruralne birače PSL-a i razočarane birače PiS-a i PO-a koje je u jednom trenutku okupio Hołownia osim neprijateljstva prema PiS-u. On je ostvario prilično dobar izbor na predsjedničkim izborima 2020., ali od tada je izgubio potporu birača, uglavnom zbog nedostatka političke karizme, pa odatle i njegovo pomalo očajničko koaliranje sa PSL-om. Osim toga, svi postavljaju pitanje kakav je to “treći put” formacije koja je već najavila kako će koalirati s PO-om? Sve ankete koaliciji daju oko 8 posto glasova, što znači da je na granici ulaska u parlament.
Konfederacija
Konfederacija, s druge strane, jest dugotrajnija koalicija nekoliko desnih grupacija konzervativne i libertarijanske orijentacije. Najvažnija u njoj jest Ruch Narodowy (Nacionalni pokret) koji vodi mladi i elokventni Krzysztof Bosak.
Osim njih u Konfederaciji su i slobodnotržišna stranka Nova nada Sławomira Mentzena, te monarhistička i proruska grupacija KPK (Savez Poljske Krune) Grzegorza Brauna. Konfederacija je nakon forsiranja antiukrajinske, libertarijanske i antivakserske politike u jednom trenutku došla do čak 15 posto potpore birača. Ono što se tada dogodilo jest pad koji mnogi tumače kao posljedicu političke nezrelosti lidera Konfederacije koji su se već počeli ponašati kao da odlučuju o sudbini Poljske.
Konfederacija tvrdi kako nakon izbora neće koalirati niti s PiS-om niti s PO-om, ali u takav rasplet događaja malo tko vjeruje. Neki političari grupacije spominjali su i kako su spremni podržati tehničku vladu koja bi raspisala nove izbore, ali ideja prijevremenih izbora u uvjetima globalne i lokalne nestabilnosti, očito se nikome nije svidjela.
Izvjesnije jest kako će Konfederacija, ili barem jedan njezin dio, koalirati s nekim. Odjeknula je afera kojoj je u središtu bila baš ta grupacija. Objavljena je snimka razgovora Mariana Banaśa, šefa Vrhovnog ureda kontrole, revizorskog državnog tijela, koji objašnjava jednom odvjetniku povezanim s PO, kako je poslao svoga sina Jakuba Banśa u Konfederaciju, kako bi ovaj osigurao da grupacija ne koalira s PiS-om. Sam državni revizor je nedavno imao tiskovnu konferenciju s Mentzenom na kojoj je podržao Konfederaciju, što je skandal svoje vrste. S druge strane, analitičari upozoravaju kako je grupacija oko Bosaka sklona koaliranju s PiS-om, iako to u ovome trenutku demantira.
Značaj za cijelu Europu?
Kako bilo, sasvim je jasno da ovi izbori u Poljskoj mogu imati veliki značaj za cijelu Europu. Potpuno je jasno: ako PiS izgubi vlast, Nijemci nemaju više niti jednog ozbiljnog protivnika svojoj ideji federalizacije Unije i taj će proces biti ubrzan. Zbog toga su se njemačke stranke uključile u kampanju (premijer Olaf Sholz i Manfred Weber, šef Europske pučke stranke učinili su to izravnim komentarima), a zanimljivo je kako se i nevladina scena koju financira George Soros uključila u kampanji protiv PiS-a (ali o tome detaljnije neki drugi put).
Upravo zbog posredne važnosti ovih izbora za cijelu Europu, pa tako i za Hrvatsku, žalosti me tretman koji oni imaju u hrvatskim mainstream medijima. Jedino što je hrvatska javnost mogla pročitati o njima jesu prepisani članci iz zapadnih medija koji poljsku stvarnost tretiraju iz perspektive interesa europskih središta moći. Dakle, na tendenciozan i nepotpun način.
Nadam se da će ovaj tekst barem malo promijeniti tu situaciju.
Izvor:narod.hr/Goran Andrijanić
